Rogovi porodice jeleni (Cervidae) su primjer brzorastućih kosti i jedine koštane tvorevine kod sisavaca, sposobne za cjelovitu regeneraciju. Rogovi rastu mužjacima svih vrsta unutar porodice jeleni (Cervidae), osim kod roda Rangifer gdje rogove nalazimo i kod mužjaka i kod ženke. Svake godine se rogovi odbacuju i svake godine novi rogovi izrastaju. To nazivamo ciklus rasta rogova i on je usko povezan s reprodukcijskim ciklusom, hormonalnim procesima te fotoperiodizmom kod porodice Cervidae.
Rogovi koji se svake godine mijenjaju, izrastaju na čeonim nastavcima – rožištima koja traju cijeli život i koja ne okoštavaju već su presvučena kožom cijeli život. Rožišta izrastaju tijekom prve godine života muškog teleta kada tele uđe u pubertet. Obično to biva tijekom petog ili šestog mjeseca života, no od starosti je, za rast rožišta te prvih rogova, važnije dostizanje određenog praga tjelesne mase. Tjelesna masa omogućava ulazak u pubertet i ukopčava rad muških spolnih žlijezda (testisa) koje luče muški spolni hormon (testosteron) te potiču rast rožišta.
Dakle pod djelovanjem testosterona rožišta rastu, ali rogovi pod djelovanjem tertosterona prestaju rasti i ulaze u fazu mineralizacije i okoštavanja. Dokaze o djelovanju testosterona na rast rožišta nalazimo još prilikom razvoja fetusa. Između 50-tog i 100-tog dana razvoja fetusa, dolazi do fetalnog razvoja gonada (spolnih žlijezda) kod jelena običnog. U to vrijeme se kod muških fetusa mogu primijetiti zadebljanja na mjestima budućih čeonih nastavaka – rožišta te pojava zadebljanja muskulature vrata.
Oba obilježja su sekundarne spolne karakteristike mužjaka kod jelena običnog i pojavljuju se u vrijeme razvoja muških spolnih žlijezda koje i tada luče dovoljno testosterona da bi nakratko pokrenule razvoj tih karakteristika. Rožišta, za razliku od rogova, mužjak ne odbacuje već ih nosi cijeloga života. Tijekom života rožišta mijenjaju svoj oblik, stoga je cilj rada bio, na primjeru populacije jelena običnog (Cervus elaphus, L.) u Baranjskom podunavlju, uočiti promjene na rožištima mužjaka i povezati ih s godinama života mužjaka, te za potrebe gospodarenja populacijom ponuditi jednostavan model razvrstavanja muških grla po dobnim razredima.
Vrijednost promjera rožišta se sa starošću povećava (Grafikon 1), dok se vrijednost visine rožišta sa starošću smanjuje (Grafikon 2). Praksa lovnog gospodarenja teži jednostavnosti, tako je i ovo istraživanje provedeno kako bi se olakšalo razvrstavanje grla po dobnim razredima. Naime, rožišta su se pokazala u svim dostupnim istraživanjima, pa tako i u ovome kao vjerodostojan indikator starosti mužjaka porodice Cervidae.
Kroz ovaj rad su osim združenosti visine i promjera rožišta utvrđene značajne promjene visine i promjera rožišta u odnosu na starost. Tako je regresijski koeficijent visine rožišta i starosti značajan i iznosi R = 0,65 (STAROST = 15,25 – 0,18 x visina rožišta) (visina rožišta se smanjuje sa starosti), također je i regresijski koeficijent promjera rožišta i starosti značajan i iznosi R = 0,85 (STAROST = 0,25 x promjer rožišta – 4,72) (promjer rožišta se povećava sa starosti).
Promjene u visini i promjeru rožišta su značajne i u takvom su pravilnom međusobnom odnosu kao i u odnosu na starost da se s njima u lovnom gospodarenju treba računati. Navedene srednje vrijednosti, kao i matematički izrazi za određivanje starosti, s obzirom na stupanj signifikantnosti, mogu se koristiti za određivanje starosti i svrstavanje u dobne razrede (mladi mužjaci u 3, 4 i 5 godina stara grla, srednjedobni mužjaci u 6, 7 i 8 godina stara grla te zreli mužjaci 9 i više godina stara grla) u praksi lovnog gospodarenja na navedenom području istraživanja.
