Rujan u lovnom gospodarenju donosi inekciju adrenalina lovcu uzgajivaču. Rujan je vrijeme kada se događa parenje jedne od naših gospodarski najvažnijih vrsta jelena običnog (C. elaphus). Upravo taj biološki čin, rasplodni ciklus jelena, pokazuje uspijeh rezultata rada na dinamici populacije.
Tijekom parenja uzgajivač ima priliku pratiti mnoge parametre:
– područja grupiranja ženki kao priprema za parenje,
– starost držača harema,
– broj košuta uz mužjaka u parenju – harem
(kvalitet prijenosa genetsk osobina, broj konkurentnih mužjaka u parenju, iscrpljivanje mužjaka),
– tijek intenziteta i vruhunac parenja (vrijeme kada se većina košuta upali orijentacijski datumi telenja),
– prostorni raspored dominantnih mužjaka (rikališta) i dr.
Svaki od tih parametara objektivnom lovcu uzgajvaču govori puno o gospodarenju populacijom i o mogućim promjenama uzgojnih mjera s ciljem usmjeravanja dinamike populacije. Usmjeravanje dinamike populacije je moguće ako smo upoznati s atributima populacije kojom gospodarimo: gustoća, brojnost, kompeticija, genetske mogućnosti, migracije, disperzija po površini lovišta i dr.
Parenje je kao i druge fiziološke radnje uvjetovano prisutnošću ili nedostatku pojedinih hormona. U ovom slučaju je riječ o koncentraciji spolnih hormona u krvi. Spolni hormoni, vremenske prilike (fotoperiodizam – odnos duljine dana i noći) i dr. djeluju kao prekidači koji u pravo vrijeme uzrokuju način na koji se ponaša svako pojedino grlo kako u vrijeme pred parenje tako i u vrijeme parenja. Čimbenici koji utječu na reprodukcijski uspjeh:
– veličina tijela i razvoj rogova
- roditeljsko ulaganje ženke u telad,
- društvena organizacija krda i disperzija u prostoru (vezano na izvore hrane),
- društveni odnosi između dobnih i spolnih razreda.
«Čimbenici uspjeha reprodukcijskog ciklusa uobičajeno dijele mužjake i ženke, pa su i različite prilagodbe evoluirale odvojeno npr. razlike u veličini tijela, kondiciji, rastu, metabolizmu, duljini života i mnogim drugim aspektima fiziologije (Clutton-Brock i dr. 1982).»
Vrsta jelen obični (C. elaphus) je po socijalnoj odrednici vrsta krda. Mužjaci i ženke veliki dio godine žive u spolno i prostorno odvojenim krdima. Sastav krda ženki čine košute svih dobnih razreda s teladi ili bez njih i najčešće im se pridodaju jeleni dvogodišnjaci (špizeri) ili trogodišnjaci. Krdo ženki je strogo ustrojeno, postoji dominantna ženka koju ostala grla prate pa ju smatramo kao važnu figuru tzv. vodilju krda. Ostale ženke članice krda su najčešće kćeri starije košute vodilje. Životni uspijeh ženke je produkt njene uspješnosti u razmnožavanju, uspješnosti u broju donesene i odgojene teladi. Ulazak u parenje, veličina teleta prilikom telenja i preživljavanje teleta kod jelena običnog (C. elaphus) je usko povezan s tjelesnom težinom ženke. Tjelesna težina i fiziološka spremnost je povezana s kvantitetom i kvalitetom izvora hrane u košutinom području kretanja. Područje kretanja dominantne košute iznosi oko 400 ha. Na toj površini ovisno o brojnosti populacije i veličini krda ženki i teladi, ženke bi trebale nalaziti svo potrebno hranjivo za njihov godišnji prilično napeti energetski proračun (priprema za parenje, parenje, rast i razvoj ploda, izmjena dlake, laktacija). S obzirom da je život košute relativno kratak, svako tele koje ona nosi predstavlja veliki dio njenog reprodukcijskog materijala, stoga ona instinktivno nastoji minimalizirati smrtnost teladi, ženka zna često i preskočiti reprodukcijski ciklus ako fiziološki nije spremna za ulaganje u mladunče. Prvi znak početka parenja je grupiranje košuta i smanjivanje njihovog područja kretanja. Veći dio vremena provode intenzivno pasući na livadama i drugim ispasilištima i istovremeno počinju ispuštati karakterističan miris iz područja vulve čiji intenzitet polako raste tijekom slijedećih mjeseci. Kretanje košuta je sve slabije pa radijus kretanja padne na ispod jedan kilometar. Ženku bi mogli okarakterizirati kao pasivnu, sjedilačku, ona čeka partnera i racionalna je s potrošnjom energije. Karakteristike ponašanja košuta neposredno prije i za vrijeme parenja a događaju se radi kompeticije mužjaka s krajnjim ciljem da najsposobniji mužjak prenese genetske osobine na slijedeći naraštaj su slijedće:
- smanjenje područja kretanja košuta,
- povećanje broja grla u krdu košuta,
- sinhronizacija začeća,
- promjene u ponašanju košute povezane s estrusom (upalom) povećavaju kompeticiju između mužjaka.
Mužjak je za razliku od pasivne ženke aktivan i riče, lovi košute i veliki je potrošač energije u vrijeme parenja. Mužjaci kao i ženke provode veliki dio godine u krdima sa drugim mužjacima. Dok je karakteristika krda košuta kohezija koja daje stabilnost skupini, krdo mužjaka je skupina egocentričnih grla vrlo labave organizacije. Reprodukcijski uspjeh kod mužjaka je usko povezan sa njihovom sposobnosti za borbu, a ta sposobnost ovisi o veličini njihova tijela, snazi i razvoju rogova (oružja). U vrijeme rasta i razvoja rogova mužjaci se drže skupa, no kako grla počinju finalizirati i čistiti rogove polako odlaze iz krda. Kao glavni razlog tomu je povećana koncentracija muškog spolnog hormona (testosterona) u krvi čije djelovanje pojačava između ostalog i agresiju (netrpeljivost) spram drugih mužjaka, a vrlo često se ta agresivnost demonstrira na vegetaciji. Kako se vrijeme parenja približava tako se i jeleni mužjaci iz svojih uobičajenih područja kretanja razmještaju po površini lovišta i pridružuju se okupljenim košutama na tzv. rikalištima i postaju krajnje netolerantni prema ostalim mužjacima. Tada počinje bitka za očuvanje stabilnosti harema kako bi si osigurao monopol za parenje sa što većim brojem košuta te kako bi upravo on dalje proslijedio svoj genetski materijal. Učestalost borbi mužjaka je uvjetovana dobnom strukturom mužjaka (konkurencijom) i sinhronizacijom upale kod košute. Borbe započinju približavanjem zainteresiranih mužjaka, glasnim rikanjem, paralelnim hodom, laganim polukrugom i ukrštanjem rogova te naguravanjem. Poraženi mužjak zatim uzmiče, pobjednik ga kratko po rikalištu progoni i specifičnom rikom objavi pobjedu.
Mužjaci stoje u blizini košute koja se upalila, ližu joj preorbitalne žlijezde ili vulvu, progone kroz harem i na kraju obavi naskok. Mužjaci naskaču nekoliko puta prije ejakulacije, nakon ejakulacije jelenu mužjaku opada interes za tu košutu. Mužjak osim glasnog javljanja (rika) i nadgledanja košuta u svom haremu, na rikalištu za vrijeme predaha leži, mokri (izrazito jak mošusni miris, mokraća pomješana sa spermom), oštećuje vegetaciju, ostavlja oznake brisanjem suzne žlijezde o vegetaciju ili stabla, kaljuža se (valjanje u blatu) i dr. Sve te radnje obavlja u blizini svog harema, u grafikonu prikazane su radnje i udaljenost od harema prilikom obavljanja tih radnji. Nakon parenja jelen mužjak koji je aktivno sudjelovao u parenju je iscrpljen parenjem, rikanjem, borbama, održavanjem harema i dr., tjelesna težina takvog mužjaka zna opasti za 20% do 30% njegove tjelesne težine prije parenja. Takav pad tjelesne težine zna biti i poguban za grlo, stoga je potrebno djelovati sa adekvatnom hranom kako bi grla fiziološki spremili za najoskudnije godišnje doba zimu.
Uloga mužjaka u reprodukcijskom ciklusu je završena, rast i razvoj ploda, telenje, dojenje (laktacija), svakodnevno ulaganje i briga za mladunčad i slč., sve ostaje na ženki/košuti, stoga je još jednom važno napomenuti da je selekcijski odstrijel košuta izrazito bitan jer njime dirigiramo kakvu kvalitetu teladi i kakvu kvalitetu buduće populacije jelena običnog (C. elaphus) želimo u lovištu. Parenje nije samo rika, jelen, rikalište, harem i slč. Parenje u životinjskom svijetu znači produženje vrste. Parenje i uspješno podizanje mladunčadi su dva parametra prema kojima procjenjujemo vrijednost populacije (potrajno gospodarenje). Jednako tako je uspješno podizanje mladunčadi važno i samim životinjama, točnije ženkama. Ženke su te koje veliki dio svog života posvećuju ulaganju u mladunčad, a mi dakle uzgajvači, ženke odabiremo upravo prema tom parametru. Odabiremo koja će svoj genetski materijal prenijeti na maksimalan broj mladunčadi tijekom svog života. Genetski materijal grla koje se ne uspije pariti gubi se iz populacije pa će tako i takva grla nestati iz populacije. Suprotno tomu genetski materijal grla koje sudjeluju u parenju se kontinuirano prenosi pa će polako takva grla i ovladati populacijom.
