Priča o dizajnu loga

            Dizajn loga predstavlja dvije šape kune s natpisom “WILDCRO” u podnožju loga. Sjedište tvrtke se nalazi u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske, nekadašnjem “Kraljevstvu Slavonskom”. Grb kraljevstva s kraja 15tog stoljeća sadržava: u modrom štitu dvije poprečne srebrne grede, koje predstavljaju rijeke Savu i Dravu. Između rijeka je crveno polje po kojemu lagano stupa kuna na desno. Iznad se nalazi šesterokraka zvijezda (oznaka boga Marta (Marsa)), kao simbol velikog junaštva slavonskih plemića. Lik kune se do tada nikada nije koristio na grbu, a bila je značajna za Slavoniju toga doba jer su sredstvo plaćanja upravo bile kože kune, a kasnije se naziv kuna preuzima za valutu plaćanja na području Republike Hrvatske.  Potvrdu da je na grbu upravo zvijezda boga Marsa te životinja kuna nalazimo u riječima kroničara “ a u gornjem polju je jedna zvijezda koju ćemo  nazvati Martovov (Marsovom) zvijezdom, zbog neprekidnih ratova što ih vodi spomenuta kraljevina Slavonija i njeni žitelji … u sredini se nalazi kuna – zvijerje divlje i ratoborno, kao što je i sam bog rata Mars”.

      Dizajn loga je spoj tradicije, kulture i legendi regije sjedišta tvrtke i porijekla vlasnika. Šape kune koje prema naprijed vode u svijet divljine. 

PARENJE JELENA OBIČNOG

Rujan u lovnom gospodarenju donosi inekciju adrenalina lovcu uzgajivaču. Rujan je vrijeme kada se događa parenje jedne od naših gospodarski najvažnijih vrsta jelena običnog (C. elaphus). Upravo taj biološki čin, rasplodni ciklus jelena, pokazuje uspijeh rezultata rada na dinamici populacije. Tijekom parenja uzgajivač ima priliku pratiti mnoge parametre:

–    područja grupiranja ženki kao priprema za parenje,

–    starost držača harema,

–    broj košuta uz mužjaka u parenju – harem

(kvalitet prijenosa genetsk osobina, broj konkurentnih mužjaka u parenju, iscrpljivanje mužjaka),

– tijek intenziteta i vruhunac parenja (vrijeme kada se većina košuta upali orijentacijski datumi telenja),

–    prostorni raspored dominantnih mužjaka (rikališta) i dr.

Svaki od tih parametara objektivnom lovcu uzgajvaču govori puno o gospodarenju populacijom i o mogućim promjenama uzgojnih mjera s ciljem usmjeravanja dinamike populacije. Usmjeravanje dinamike populacije je moguće ako smo upoznati s atributima populacije kojom gospodarimo: gustoća, brojnost, kompeticija, genetske mogućnosti, migracije, disperzija po površini lovišta i dr.

              Parenje je kao i druge fiziološke radnje uvjetovano prisutnošću ili nedostatku pojedinih hormona. U ovom slučaju je riječ o koncentraciji spolnih hormona u krvi. Spolni hormoni, vremenske prilike (fotoperiodizam – odnos duljine dana i noći) i dr. djeluju kao prekidači koji u pravo vrijeme uzrokuju način na koji se ponaša svako pojedino grlo kako u vrijeme pred parenje tako i u vrijeme parenja.               Čimbenici koji utječu na reprodukcijski uspjeh:

– veličina tijela i razvoj rogova

-roditeljsko ulaganje ženke u telad,

-društvena organizacija krda i disperzija u prostoru (vezano na izvore hrane),

-društveni odnosi između dobnih i spolnih razreda.

              «Čimbenici uspjeha reprodukcijskog ciklusa uobičajeno dijele mužjake i ženke, pa su i različite prilagodbe evoluirale odvojeno npr. razlike u veličini tijela, kondiciji, rastu, metabolizmu, duljini života i mnogim drugim aspektima fiziologije (Clutton-Brock i dr. 1982).»   

Vrsta jelen obični (C. elaphus) je  po socijalnoj odrednici vrsta krda. Mužjaci i ženke veliki dio godine žive u spolno i prostorno odvojenim krdima. Sastav krda ženki čine košute svih dobnih razreda s teladi ili bez njih i najčešće im se pridodaju jeleni dvogodišnjaci (špizeri) ili trogodišnjaci. Krdo ženki je strogo ustrojeno, postoji dominantna ženka koju ostala grla prate pa ju smatramo kao važnu figuru tzv. vodilju krda. Ostale ženke članice krda su najčešće kćeri starije košute vodilje. Životni uspijeh ženke je produkt njene uspješnosti u razmnožavanju, uspješnosti u broju donesene i odgojene teladi. Ulazak u parenje, veličina teleta prilikom telenja i preživljavanje teleta kod jelena običnog (C. elaphus) je usko povezan s tjelesnom težinom ženke. Tjelesna težina i fiziološka spremnost je povezana s kvantitetom i kvalitetom izvora hrane u košutinom području kretanja. Područje kretanja dominantne košute iznosi oko 400 ha. Na toj površini ovisno o brojnosti populacije i veličini krda ženki i teladi, ženke bi trebale nalaziti svo potrebno hranjivo za njihov godišnji prilično napeti energetski proračun (priprema za parenje, parenje, rast i razvoj ploda, izmjena dlake, laktacija). S obzirom da je život košute relativno kratak, svako tele koje ona nosi predstavlja veliki dio njenog reprodukcijskog materijala, stoga ona instinktivno nastoji minimalizirati smrtnost teladi, ženka zna često i preskočiti reprodukcijski ciklus ako fiziološki nije spremna za ulaganje u mladunče. Prvi znak početka parenja je grupiranje košuta i smanjivanje njihovog područja kretanja. Veći dio vremena provode intenzivno pasući na livadama i drugim ispasilištima i istovremeno počinju ispuštati karakterističan miris iz područja vulve čiji intenzitet polako raste tijekom slijedećih mjeseci. Kretanje košuta je sve slabije pa radijus kretanja padne na ispod jedan kilometar. Ženku bi mogli okarakterizirati kao pasivnu, sjedilačku, ona čeka partnera i racionalna je s potrošnjom energije. Karakteristike ponašanja košuta neposredno prije i za vrijeme parenja a događaju se radi kompeticije mužjaka s krajnjim ciljem da najsposobniji mužjak prenese genetske osobine na slijedeći naraštaj su slijedće:

-smanjenje područja kretanja košuta,

-povećanje broja grla u krdu košuta,

-sinhronizacija začeća,

-promjene u ponašanju košute povezane s estrusom (upalom) povećavaju kompeticiju između mužjaka.         

Mužjak je za razliku od pasivne ženke aktivan i riče, lovi košute i veliki je potrošač energije u vrijeme parenja. Mužjaci kao i ženke provode veliki dio godine u krdima sa drugim mužjacima. Dok je karakteristika krda košuta kohezija koja daje stabilnost skupini, krdo mužjaka je skupina egocentričnih grla vrlo labave organizacije. Reprodukcijski uspjeh kod mužjaka je usko povezan sa njihovom sposobnosti za borbu, a ta sposobnost ovisi o veličini njihova tijela, snazi i razvoju rogova (oružja). U vrijeme rasta i razvoja rogova mužjaci se drže skupa, no kako grla počinju finalizirati i čistiti rogove polako odlaze iz krda. Kao glavni razlog tomu je povećana koncentracija muškog spolnog hormona (testosterona) u krvi čije djelovanje pojačava između ostalog i agresiju (netrpeljivost) spram drugih mužjaka, a vrlo često se ta agresivnost demonstrira na vegetaciji. Kako se vrijeme parenja približava tako se i jeleni mužjaci iz svojih uobičajenih područja kretanja razmještaju po površini lovišta i pridružuju se okupljenim košutama na tzv. rikalištima i postaju krajnje netolerantni prema ostalim mužjacima. Tada počinje bitka za očuvanje stabilnosti harema kako bi si osigurao monopol za parenje sa što većim brojem košuta te kako bi upravo on dalje proslijedio svoj genetski materijal. Učestalost borbi mužjaka je uvjetovana dobnom strukturom mužjaka (konkurencijom) i sinhronizacijom upale kod košute. Borbe započinju približavanjem zainteresiranih mužjaka, glasnim rikanjem, paralelnim hodom, laganim polukrugom i ukrštanjem rogova te naguravanjem. Poraženi mužjak zatim uzmiče, pobjednik ga kratko po rikalištu progoni i specifičnom rikom objavi pobjedu. Mužjaci stoje u blizini košute koja se upalila, ližu joj preorbitalne žlijezde ili vulvu, progone kroz harem i na kraju obavi naskok. Mužjaci naskaču nekoliko puta prije ejakulacije, nakon ejakulacije jelenu mužjaku opada interes za tu košutu. Mužjak osim glasnog javljanja (rika) i nadgledanja košuta u svom haremu, na rikalištu za vrijeme predaha leži, mokri (izrazito jak mošusni miris, mokraća pomješana sa spermom), oštećuje vegetaciju, ostavlja oznake brisanjem suzne žlijezde o vegetaciju ili stabla, kaljuža se (valjanje u blatu) i dr. Sve te radnje obavlja u blizini svog harema, u grafikonu prikazane su radnje i udaljenost od harema prilikom obavljanja tih radnji. Nakon parenja jelen mužjak koji je aktivno sudjelovao u parenju je iscrpljen parenjem, rikanjem, borbama, održavanjem harema i dr., tjelesna težina takvog mužjaka zna opasti za 20% do 30% njegove tjelesne težine prije parenja. Takav pad tjelesne težine zna biti i poguban za grlo, stoga je potrebno djelovati sa adekvatnom hranom kako bi grla fiziološki spremili za najoskudnije godišnje doba zimu.

                   Uloga mužjaka u reprodukcijskom ciklusu je završena, rast i razvoj ploda, telenje, dojenje (laktacija), svakodnevno ulaganje i briga za mladunčad i slč., sve ostaje na ženki/košuti, stoga je još jednom važno napomenuti da je selekcijski odstrijel košuta izrazito bitan jer njime dirigiramo kakvu kvalitetu teladi i kakvu kvalitetu buduće  populacije jelena običnog (C. elaphus) želimo u lovištu. Parenje nije samo rika, jelen, rikalište, harem i slč. Parenje u životinjskom svijetu znači produženje vrste. Parenje i uspješno podizanje mladunčadi su dva parametra prema kojima procjenjujemo vrijednost populacije (potrajno gospodarenje). Jednako tako je uspješno podizanje mladunčadi važno i samim životinjama, točnije ženkama. Ženke su te koje veliki dio svog života posvećuju ulaganju u mladunčad, a mi dakle uzgajvači, ženke odabiremo upravo prema tom parametru. Odabiremo koja će svoj genetski materijal prenijeti na maksimalan broj mladunčadi tijekom svog života. Genetski materijal grla koje se ne uspije pariti gubi se iz populacije pa će tako i takva grla nestati iz populacije. Suprotno tomu genetski materijal grla koje sudjeluju u parenju se kontinuirano prenosi pa će polako takva grla i ovladati populacijom.

STAROST – PODATAK KOJEG NE TREBA ZANEMARIVATI U PRAKSI

                  Uzgoj srneće i jelenske divljači regulira se planom koji se temelji na utvrđivanju matičnog brojnog stanja (proljetni fond) i njegovog spolno/dobnog sastava, ocjeni stvarnog (realnog) prirasta i evidenciji ukupnog izlučivanja iz populacije (odstrjel i gubici). Brojnost i sastav matičnog fonda zavise od prirasta, gubitaka i lova, pri čemu je odlučujuće u kojoj mjeri odstrel i gubici zadiru u spolno/dobne razrede. Dakle, za praksu je nužno korektno voditi podatke o brojnosti, prirastu, spolnom sastavu, dobnom sastavu, kvalitetu trofeja, tjelesnim masama i o korištenju pojedinih dijelova staništa/lovišta od strane divljači – gustoći naseljenosti. Bilježiti,  razumjeti i iskreno prihvatiti ove podatke u lovnom gospodarenju znači približiti se zacrtanom cilju. U suprotnom je teško pratiti što se s populacijom događa, a stvarnost na terenu postaje drugačija no što ju mi zamišljamo. Prirast pred lov ćemo najlakše ustanoviti u kasno ljeto ili ranu jesen kada sa čeka osmatrnjem upisujemo broj ženki i broj mladunčadi te na taj način dobijemo omjer ženki i mladunčadi. Na isti način, osmatranjem cijele godine će se utvrditi brojnost, te omjer spolova. Gustoću naseljenosti možemo procijeniti na temelju osmatranja, brojanjem tragova te brstom na grmastoj populaciji. Tjelesna masa i kvalitet trofeja su dva parametra koje promatramo, pratimo i ocijenjujemo njihovu uspješnost  kroz dobnu strukturu, odnosno kroz starost grla. Kod starosti posebno treba obratiti pažnju na iskrenost. U suprotnom će se stvari ponavljati i svake godine ćemo biti dalje od postavljenih ciljeva. Kada govorimo o starosti u praksi ne treba robovati točnom broju godina života, već je populaciju dovoljno podijeliti na nekoliko dobnih razreda. Za praksu će biti dovoljno razvrstati grla na mladunčad, mlada grla, srednjedobna grla i gospodarski zrela grla. Uvažavajući posebnosti svake vrste generalno u proljetnom fondu  bi poželjan omjer bio 50 % mlada grla, 30 % srednjedobna grla i 20 % zrela grla. Takva dobna struktura bi osigurala kontinuitet i potrajnost gospodarenja, u smislu prirodne stabilnosti i kontinuiranog korištenja divljači – lova. S obzirom da kvalitet trofeja u pravilu (ovisno o dobroti staništa) raste s godinama života bitno je znati u kojem dobnom razredu se nalazi odstrijeljeno grlo, kako bi se plan odstrela mogao korigirati kroz planove za slijedeće godine, a sve s ciljem da se dobna struktura ne naruši.

       Starost odstrijeljenih grla procijenjujemo na nekoliko načina :

a) parametri lubanje – rožište (visina, promjer i kut), čeoni šavovi (sraslost, gustina i ispupčenost), stupanj sraslosti klinaste kosti, pregrada nosne kosti (okoštalost hrskavice), završeci nosne kosti (dugački, šiljasti, tupi i kratki) te debljina kostiju lubanje (orbitalni dio).

b) izmjena mliječnih zuba u stalne i istrošenost pretkutnjaka i kutnjaka donje vilice,

c)  rezanjem zuba – najčešće se koristi prvi kutnjak M1 jer on odmah izrasta kao stalni zub.

Metodu pod b i c koristimo obično skupa te definiramo izgled istrošenosti pretkunjaka i kutnjaka u donjoj vilici za neko lovno područje.

Srna obična – za praksu lovnog gospodarenja dovoljno je ustanoviti da li je starost odstrijeljenog grla do godinu dana (lane), dvije godine (prvi pravi rogovi), tri do četiri godine (drugi ili treći rogovi) te pet i više godina. Srna je vrsta velike ekološke valencije, pionirska vrsta, što znači da može živjeti od najboljih do najoskudnijih staništa. No, upravo zbog odlike da je pionirska vrsta, njen uspjeh ovisi u prvom redu o staništu u kojem živi. Rogovi kod srnjaka mogu varirati od godine do godine te nema pravilnog rasta i opadanja jačine trofeja kroz godine života. Tako da srnjak i kao godišnjak i kao gospodarsko zrelo grlo može imati samo gole grane, može biti četverac, a može biti i šesterac. Važno je znati da nam rogovi kod srnjaka ne mogu otkriti njegovu starost.

Jelen obični – Za praksu lovnog gospodarenja dovoljno je ustanoviti da li je starost odstrijeljenog grla do godinu dana (tele), dvije godine (prvi rogovi), tri do pet godina, šest do osam godina te devet i više godina života. Da li neko grlo pripada u dobni razred telad je vidljivo na osnovu tjelesnog razvoja, a da li pripada u dobni razred – druga godina života kod mužjaka zaključujemo na osnovu nepostojanja vijenca na prvim rogovima, a kod ženke na osnovu uzrasta i razvoja zuba. Ocijena životne dobi grla starijih od dvije godine i grupiranje u dobne razrede vrši se na temelju razvoja zubala i rezanja zuba M1 te brojanjem starosnih zona. Za praksu je dostatna Almasanova metoda rezanja zuba i određivanja starosti. Višegodišnjim rezanjem zuba i uspoređivanje rezultata s istrošenosti zuba donjih vilica je moguće predstaviti si koliko i kako su te donje vilice istrošene po dobnim razredima, no taj standard i ta slika istrošenosti vrijedi naravno samo sa lovište gdje su takvi standardi i ustanovljeni.      

ROGOVLJE JELENA OBIČNOG

              Oblik jelenskih rogova može biti ili napadački ili obrambeni tip ili pak kombinacija ta dva tipa. U naravi evolucija je u pitomijim prirodnim uvjetima favorizirala obrambene odlike rogova, dok je u surovim prirodnim uvjetima, jaka unutarvrsna i izmeđuvrsna kompeticija te velik broj predatora, favorizirala napadačke odlike rogova. Tako da zapadni i istočni tip jelena običnog posjeduje obrambenu strukturu rogova, dok jeleni u vjetrovitoj stepi Azije, kao i wapiti jeleni posjeduju izrazito napadačku strukturu rogova. Granice areala rasprostranjenosti istočnog i zapadnog europskog jelena preklapaju se na Balkanskom poluotoku, prateći poplavna područja rijeke Dunav, koja su ujedno i migracijski put ulaska jelena običnog od Crnog mora u srce Europe. Ova dva tipa je teško razlikovati kada su jedini kriterij morfološke odlike rogova. Morfologija rogova mijenja se ovisno o starosti grla, intenzitetu gospodarenja, hranidbi, gustoći naseljenosti i dr. Najtočnije ćemo prosuditi o kojem je tipu jelena riječ kada promatramo potpuno razvijene grane rogova odraslog grla. Zapadni tip nosi rogove koji imaju potencijalno veliku tendenciju grananja, no duljina grana je kraća kao i ukupna duljina parožaka u odnosu na istočni tip. Potpuno razvijeni rogovi mužjaka zapadnog tipa sadrže nadočnjak, dugački na grani nisko postavljeni, prema vijencu spušteni srednjak i dobro razvijenu razgranatu krunu. Ledenjak često nedostaje na jednoj ili obje grane ili je ledenjak kratak, naznačen poput gumba. Potpuno razvijeni rogovi mužjaka istočnog tipa sadrži nadočnjak, ledenjake približno iste duljine kao i nadočnjake,  srednjak postavljen oko sredine grane i karakteristične duple krune (poput dvije vilice, 2×2 ili 3X3 paroška). Grane rogova su dulje nego kod zapadnog tipa. Osim ova dva tipa, u Dunavskom porječju nailazimo i na wapitioidnu morfologiju rogova. Kod šumskog wapitija „Altai wapiti“ (Cervus canadensis sibiricus) nailazimo na izrazito napadačku morfologiju rogova, dugačak nadočnjak, ledenjak duži od nadočnjaka, srednjak na sredini grane i najčešće tri (može i više) parožaka u nastavku grane. Wapitiji ne oblikuju krunu već paroške nanižu na grani jednog iza drugog poput ostruge. Svi vrhovi parožaka su okrenuti prema unutrašnjosti raspona rogova, kako bi bili što opasniji u klinču prema protivniku. Naime, morfologiju rogova promatramo kao evolucijsko oružje za zastrašivanje protivnika, minimaliziranje sukoba i minimaliziranje ozljeda nastalih uslijed sukoba mužjaka. Zapadni i istočni tip jelena običnog razvijaju defenzivno oružje, kako bi se u borbi zaštitili od uboda protivnika u najizloženija mjesta prilikom sukoba, a to je glava (prvenstveno oči) i vrat. Kod zapadnog tipa dobro razvijena kruna drži na distanci prijeteće paroške protivnika. Dok su kod  istočnog tipa ulogu očnog štita preuzeli dobro razvijeni ledenjaci. Nadočnjaci, srednjaci, a posebno dobro razvijeni vučjaci su napadački parošci u klinču. S druge strane, wapitioidna morfologija rogova je izrazito napadačka i za napad mogu koristiti sve paroške, pa čak i ledenjake koji su često dulji od nadočnjaka i vrhom zavinuti prema suparniku u klinču. Bubenik (1982.) navodi da je prilikom istraživanja kod Osijeka (Belje) registrirao 23 na jedno oko slijepih mužjaka i jednog potpuno slijepog mužjaka, a kao razlog je naveo nedovoljnu razvijenost paroška ledenjaka kod istočnog, maraloidnog tipa jelena. Jednako tako moguće je na istom grlu primijetiti odlike kako istočno, tako i zapadno-europskog tipa jelena običnog, a na morfološkim odlikama rogova nailazimo i na primjese wapitioidnog tipa. Gospodarenje populacijom jelenske divljači u slobodnoj prirodi u svrhu lova ima za cilj maksimalizirati proizvodnju visoko vrijednog rogovlja. Jedna od mjera je i selekcijski odstrijel. Da bi odabir grla koja će nastaviti prosljeđivati svoj genetski materijal bio što uspješniji, potrebno je poznavati arhitekturu i mogući razvoj jelenskih rogova na temelju fenotipa (vanjskog izgleda). Dakle rog jelena nosi genetsku informaciju kako izgleda ili će u budućnosti izgledati. Osim te genetske informacije na ukupni oblik i izgled rogova djeluje i životna sredina, ali i struktura populacije. Jelenski rog dakle nosi genetsku informaciju o svojim maksimalnim dimenzijama koje mogu dostići pojedine, genetski uvjetovane odlike, ali i nosi informaciju o polozaju mjesta račvanja na grani roga, odnosno o mjestima gdje će se razviti budući parošci i da li će grana završavati s jednim ili dva paroška ili će se na kraju grana razviti kruna.   

BARANJSKA MAGLA – JELENI U MAGLI

        MAGLA:

#   je meteorološka pojava u prizemnom sloju troposfere, prizemni oblak vodenih kapljica ili ledenih kristala koji su toliko sitni i lagani da uspijevaju lebdjeti u zraku. Magla je  disperzija sitnih kapljica vode u zraku koja je tako gusta da je vodoravna vidljivost uza Zemljinu površinu smanjena na manje od kilometar. Kada je vidljivost veća od  kilometar, radi se o sumaglici. Lebde li mjesto kapljica sitni kristali leda, magla je ledena. Magla katkada bjelkastom koprenom prekriva krajolik; kada je pomiješana s prašinom ili dimom lagano je obojena, pretežito žućkasta.

#         u Baranji može značiti samo jedno – lov na jelene u parenju. Dolazak u noći na rikalište, osluškivanje gdje je. Prelazak noći u jurarnju maglu, miješanje jutarnjih livadnih mirisa s mirisom mošusa. Prilazak s noge na nogu, osluškivanje, tu je jelen a ne vidi se. Isčekivanje da li će biti dovoljno udaljen da ne opazi prilazak, a opet dovoljno blizu za uspješan lov, hoće li ostati na livadi ili se povući s maglom, gdje su košute ! Obično u tim zadnjim trenutcima jelen utihne – pred samo razdanjivanje – tako da stvarno ništa ne znaš ! Tri su opcije ili je otišao ili ćeš ti njega prvi vidjeti ili ćeš ti biti primijećen ! I onda ugledaš siluetu jelena u prelasku noći u jutarnju maglu NEOPISIVO !     

        Ako je daleko za uspješan lov – gledaš ga u punoj dominaciji kako oštim polutrkom diže rosu s trave koje u tom trenutku prelazi u maglu te stvara iluziju jelenskog hoda na oblaku. S obzirom da si koncentiran na tu performansu – ubrzo se čuje  “Bauu” – košuta signalizira društvu da si tu i predstava završava. No, imaš cijeli dan na raspolaganju pripremiti strategiju prilaska i analizirati što de dogodilo !

NEKI MOJI JELENI

                Naslov ove crtice označava jelene koji su se dogodili tijekom mog dosadašnjeg rada u lovnom gospodarenju. To nisu svi, niti je to moguće prikazati, to su jeleni koji su u nekom trenutku nešto značili, meni osobno ili su značili za lovište. No, može se vidjeti raznolikost arhitekture rogova na području Slavonije i Baranje (istočnog dijela Republike Hrvatske). Poplavne doline uz velike rijeke su dom prirodnih populacija jelena običnog i sigurno su jedna od najatraktivnijih područja za iskusiti lov na jelena tijekom RUJANSKE RIKE JELENA !!!

LAS VEGAS – SCI SHOW

                Događaj kojega bi trebao vidjeti svatko tko je dio svjeta lovnog turizma. U tih par dana se puno vidi, a i može se naučiti dosta toga uz malo volje, sreće i naravno uz osobu koja je voljna pomoći. “Dobrodošli u grad grijeha”, dočekala nas je poznata, samozatajna osoba: “Idemo na večeru, pa ću vam reći što sam pripremio za vas”. Prodaja, prodaja, prodaja – sve je na prodaju, sve ima svoju cijenu i sve je show. Booth je show, svaki razgovor je show, susreti su show, prezentacije su show, aukcije su show – sve je show.

            “Ah, stigli ste, ti Dražene malo ostani, gdje su ti katalozi, slike, ponude – što si ti došao na show. Ajde idi obiđi i istraži cijene jelena”. Naravno da tu svoju ulogu nisam shvatio tako odgovorno, ali iako je nalogodavac bio nezadovoljan performansom, daljnji boravak nije trpio. Moraš biti jako koncentriran da bi svoje ciljeve ostvario – jer jako je puno stvari koje ti odvlače pažnju i sve su interesantne i zanimljive. Dermopreparati, panorame, prezentacije, katalozi, oprema za lovce, oružje, lovni turizam – strašno. I sve to smješteno u Las Vegas – jako teško je održati koncentraciju i fokus na ciljeve zbog kojih si tamo – no to je to “SHOW”. Gotovo je, prvi dan SCI show-a je završio, idemo sada pogledati grad. No ne ide pješke – u Las Vegasu se preko ceste ide autom. Poznato lice nam dolazi s leđa : “Šta je dečki, trošite dolare ko kune / ajde vodim vas na večeru”. Opet ništa od razgledanja grada, no večer je protekla opet uz meni beskonačan izvor informacija koje su mi značile puno za razvoj u području lovnog turizma.  

            Drugi dan sam proveo dio vremena na samom Booth – u s našim domaćinom u Vegasu. Prepustio mi je razgovor o prodaj s nekoliko klijenata, no ovaj put nije krijo svoje nezadovoljstvo “pa ti stvarno ništa neznaš, pa šta nisi poneo metar sa sobom”, aludirao je na način prodaje po trofejnoj vrijednosti koju sam pokušao objasniti klijentima koji su naviknuli na jedan drugačiji oblik prodaje. “Prilagodi svoje proizvode tržištu na kojem nastupaš i klijentima kojima nudiš, šta njih briga za te tvoje točke”.

        Zadnji dan smo otišli obići  Grand Canyon – to nas je vratilo kaubojskim filmovima i očistimo misli prije povratka kući.

Sve ostalo što se zbilo – neka ostane u Vegasu !

VELEBIT

POGLAVLJE: VELEBIT

           Dugi niz godina mi je Velebit bio samo prepreka koju je trebalo prijeći kako bi se došlo do jadranskog mora na ljetovanje. Dok su me roditelji vozili autom – Velebit je bio sinonim za mukotrpan uspon i silazak pun velikih zavoja često popračen s osjećajem mučnine. Sada nakon lova na Velebitu, jedva čekam vratiti se na Velebit! Oštar i surov krajobraz skriva veliko bogatstvo životinjskog svijeta, krasnog krajolika i neponovljivog pogleda.

               Cilj je bila Divokoza. Stižemo u Gospić, smještamo se u hotel i pada dogovor oko jutra. Već smo nekolio dana skupa i Divokoza je poslijednja u nizu. Najava je kiša, no lovnik kaže da prognoza vremena ne znači ništa u planini. Jutro označava pokret u planinu. Spremili smo opremu i krenuli. Sam ambijent nakon izlaska iz vozila je odavao da će ovaj lov biti nešto drugačiji. Sudar svjetova – mediteranskog / planinskog / kontinentalnog. “Koliko tu ima divokoza”, slijedi upit nakon petnaestak minuta hoda, “lovnik nema opremu”, slijedi konstatacija. Usput vidimo dosta srneće divljači, jarebice kamenjarke te svježi izmet medvjeda “Hmmmm”. Prolazimo pored nevjerovatnih spomenika prirode, trenutak gledamo more, trenutak gledamo kontinent.

             U jednom trenutku vidimo mužjaka divokoze na udaljenosti oko 600 m. Sunča se, odmara i kontrolira ženke po planinskim zaravnima. “Gdje je”, pokazujem “Aha”, moramo bliže kaže lovnik. Sada smo na 300 m “Nisam siguran, idemo bliže”. No bliže ne ide – postoji staza, ali se od nje treba uspinjati po oštrim stjenama, idemo nazad, kažem – probati ćemo pa kako bude. Dolazimo na mjesto s kojega je moguće pucati. Lovac se namješta, a mi čekamo pucanj i gledamo dalekozorima reakciju mužjaka nakon pucnja. “Kakav je trofej”, slijedi pitanje lovca i pogled prema meni, kimam glavom značajno. Slijedi pucanj, ništa, mužjak i dalje stoji. Drugi pucanj, mužjak nestaje ispod stijene. Mislim da je u redu, idemo lovnik i ja pogledati, a lovac će pričekati. Uspon do divokoze je bio težak, opasan i dug – gotovo 40 minuta smo se penjali. Lovnik ju nalazi taman u trenutku kada je lovac vidno izgubio strpljenje i krenuo za nama. Šaljem sliku lovcu, “Izgleda dobro, vrlo dobro”, odgovara lovac. Špuštamo se i špuštamo divokozu. Lovac je zadovoljan, – lista odstrjela ispunjena – gotovo je !

Poslijedni pogled na more i otok Pag. Odlazim s mislima o povratku !

NOVI ZELAND

NOVI ZELAND, to je dovoljno napisati

Ne samo lovni put, Novi Zeland je nešto drugačiji od ostalih dijelova meni poznatog svijeta. Sam taj dugi let avionom, zahtjeva upornu želju posjetiti taj, nama ipak zabačeni dio svijeta. No, sam izlazak je drugačiji, jednostavna zračna luka u QUENSTOWN –u, jednostavna procedura i doček poznatog lica s kavom. Jednostavan pristup olakšava život. Quenstown, raštrkani adrenalinski grad, poznato zimovalište, ali i neukroćena divljina Mount Aspirig- a. “Dečki, rezervirao sam vam jedinicu za spavanje, kod mene su neki popravci, ne daj bože. Ujutro sam po vas, a večeras odite dole do grada ima mjesta na kojima se možete zabaviti” – preporuka dobro poznatog lovca s Novog Zelanda. Umorni, nakon leta, niti smo za spavanje, niti smo za zabavu, onakvi nikakvi- odlazimo upoznati grad, bolje rečeno vidjeti gdje smo. Ujutro slijedi iznenađenje – idemo helikopterom ! Nema informacija samo raspored, “ti sjedi naprijed, pored pilota i kada budemo iskočili nikako ne idi prema repu helikoptera”. Dok mi je davao informacije, spremio je pušku na pod helikoptera – ništa mi nije bilo jasno. Uskoro i nije bilo bitno – pogled na organizirani otok ostavlja bez daha. Međusobno se savršeno preklapa divljina u planini, farme, uređeni pašnjaci i naselja. Odlazimo u planine, oblake, snjeg i neponovljive krajolike – “vražja bašća” – kaže. Odjednom kao da je odlučio da je dosta “eno ih – tu ćemo iskočiti”. Koga – gdje – pa mi smo među planinama – mislim si. No, tako je i bilo, “izlazi i nemoj ići prema repu helikoptera”, kimam glavom i krenem prema repu helikoptera ! Ruka na ovratniku i prijekoran pogled me je prikovao uz stijenu dok se helikopter nije podigao. “Ide prema nama – pucaj”, dakle u cijelom tom metežu je puška već bila napunjena i u mojim rukama. Stvarno ide, doduše bojom se ne razlikuje od stijena – ali vidi se, pucam, nestaje. “gdje je – jesi pogodio – prepuni”, ja samouvjereno potvrđujem da je gotova (iako je nakon pucnja više nisam vidio, ali logično bi bilo da je pala) i pokazujem prstom smjer. Helikopter se spušta po divokozu i dovozi je na stijenu do nas. Evo – još sam pod dojmom.           Obišli smo, zatim restorane, šume, lovišta, farme jelenske divljači. Upoznali smo ljude, kulturu, običaje. Ne znam da li je to moj utisak ali vrlo jednostavni, praktični ljudi, rješavaju svakodnevne životne situacije, rješavaju probleme koji su bitni za njihovu lokalnu zajednicu i za pozitivno funkcioniranje njihove životne zajednice. “Dečki – morate znati jednu stvar – ili je bogat državni aparat ili je bogat narod”, s tim riječima smo se oprostili od našeg domaćina i odletjeli kući….