PRAKSA LOVNOG GOSPODARENJA KOD OBIČNOG JELENA

Jelenska divljač, iako je u načelu migracijski tip vrste, ipak se u određeno vrijeme tijekom godine zadržava u određenom području staništa. Jednako tako se u pravilu ženke tijekom perioda teljenja, uglavnom nalaze na manje više istim područjima unutar neke određene stanišne cjeline. Vrijednost stanišne cjeline ili jednostavno dijelovi lovišta su određeni prije svega činjenicama vezanim uz kvalitetu osiguranja mira, zaklona, hrane i vode. Tijekom vremena u nekom lovištu se uoče određena pravila vezana uz pojavnost ženki, pojavnost mužjaka, visinu tjelesne mase vezanu uz dobne razrede, vrijednost trofeja i dr. Da bi se to uočilo i pokazalo, bitno je korektno bilježiti sve što se na području nekog lovišta ostvari po stanišnim cjelinama. Uskoro, a vezano uz telad će se uočiti da su na nekoj stanišnoj cjelini tjelesne mase odstrijeljene teladi više u odnosu na druge stanišne cjeline.

Poznajući populacijsku dinamiku te zakonitosti vezane unutar populacijskih parametara, bitno je takva područja izbjegavati vezano uz odstrjel teladi. Odnosno na takvim područjima (stanišnim cjelinama) u sklopu redovnog odstrjela, odstrjel vršiti minimalno, odnosno usmjeriti se na selekcijski i sanitarni odstrjel. Sukladno iznesenom, na ostalim područjima – stanišnim cjelinama koja pokazuju vrijednosti znatno niže u odnosu na neke druge stanišne cjeline ili pak na određeni prosjek tjelesne mase za čitavo lovište, lov / odstrjel izvršiti u značajnijem zahvatu, a u pojedinim lošijim klimatskim godinama u takvim staništima izlučiti čim više grla predmetne dobne skupine. Pri odstrjelu se voditi spoznajom da takva u gospodarskom smislu slabija telad nikada, niti u jednom dobnom razredu, neće i ne mogu nadoknaditi rast i razvoj iz prve godine života. Čak i ako je takva telad došla na svijet u optimalnom vremenu, ona će radi slabije vrijednosti staništa zaostajati za svojim vršnjacima na vrjednijim staništima bolje hranidbene kvalitete. Tako da u gospodarskom smislu, ako je cilj uzgoj trofejno vrijednih grla, takva telad, kao dio ukupne populacije lovišta ne daju dostatnu vrijednost koju bi cilj uzgajanja tolerirao.

Osim parametara populacije, a vezano na ostvarivanje zacrtanih vrijednosti populacijskih parametara za dobne / spolne razrede, veliki utjecaj ima i klimatska godina. Naime, osim genetskih predispozicija te dobrih stanišnih uvjeta pa i najboljih stanišnih cjelina unutar lovišta, loša klimatska godina može zamutiti stvarnu sliku pojedinog dobnog / spolnog razreda. U tom slučaju, kada na terenu imamo rezultate koje nismo očekivali ili koji nisu uobičajeni, ne bi trebalo donositi ishitrene odluke već probati prvo promišljanjem doći do mogućeg uzroka i ponoviti uzorak. U slučaju loše klimatske godine, dakle kada su rezultati na dobnom razredu telad ispod očekivanja, dakle kada su tjelesne mase ispod očekivanja, bilo bi dobro ne selektivno ukloniti maksimalan dozvoljeni broj teladi iz lovišta jer takva telad neće moći doseći željene pragove tjelesne težine, a time niti ostvariti željene rezultate vezane uz reprodukciju te rast i razvoj rogova.

Takve životinje koje već na prvom pragu (tjelesnom pragu) ne dostižu potrebne vrijednosti, potrebno je čim prije ukloniti iz populacije kako bi se smanjila kompeticija za prostor i hranu. Nasuprot lošoj godini, može se dogoditi i klimatski optimalna godina. To bi značilo da i temperatura i sunčeva svjetlost i količina padalina kao i vrijeme kada se padaline događaju pogode prave trenutke, prvo tijekom finalizacije ploda i vremena samog teljenja, a zatim da klimatske prilike pozitivno poprate sve kritične točke tijekom rasta i razvoja teladi. U takvim godinama, koje opet treba znati prepoznati, potrebno je minimalno zadirati s odstrjelom u dobni razred telad. Razlog je da je to generacija koja će podići uzgojne parametre te će u budućnosti moguće ostvariti vrhunske rezultate. Dakle to ne znači da će biti kapitalna grla, no takva klimatska godina i taj dobar start dozvoljava ostvarivanje vrhunskih rezultata. Iako je prirodni omjer spolova 1:1, ako nam je cilj uzgoj trofejno vrijednih mužjaka, taj omjer spolova svakako je želja pomaknuti prema muškom dijelu populacije. Iz toga razloga bilo bi dobro prije selekcije utvrditi je li riječ o muškom ili ženskom teletu te u slučaju zadovoljavajuće tjelesne razvijenosti u predmetnom trenutku kod oba grla, odlučiti se za uklanjanje ženke. Kompeticija unutar spolnog razreda je jedan od čimbenika boljih rezultata kada govorimo o trofejima kod vrsta koja su vrsta divljači koje žive u krdu.

HUNTING IN THE SERVICE OF HUMAN DEMOGRAPHY

Demography is defined as the science of population, it encompasses the study of the number and spatial distribution of the population, the natural and migratory movements of the population, and changes in population structures. The main goal of demography is to understand the legality of population development in certain socio – economic conditions. Today, the struggle for population is in force in market economy countries. Whether the population is seen as a labour force, or as consumers or as capital for the future – it is needed by all and is part of the overall development policy. Guidelines, regulations and other acts are used to encourage activities that the population of a region, county, municipality, etc. is engaged in. Creating a good atmosphere, positive and focused legal acts that allow innovation, which are developmental, above all long-term and affirmative towards the community of people who inhabit an area. Affirmative in terms of understanding the activity that is basic in an area and adapting other activities to that basic activity – especially if there is an interest related to keeping the population in certain areas. We are witnesses that today most of the territory of the Republic of Croatia can be considered endangered by the lack of human population and emigration of the human population, with the exception of a few larger urban areas. It is necessary to determine the real demographic situation – but until then the first step is very simple – legislation to facilitate the decision to remain a community that inhabits an area. Regulate regulations and institutions in terms of development towards the activity that is the reason why a group of people stayed in an area and decided to live there.

Hunting in this case can be seen as an activity that helps the demographic development of an area. Hunting can be directly included as a component of tourism – hunting tourism, can be included as part of the continental tourism offer, can be the initiator of later arrivals of the same tourists to practice other forms of tourism. In addition to this direct, developmental and representative function, we can talk about hunting in terms of reducing the conflict between human society and the wild world. Hunting can be used directly as a tool in reducing damage to agricultural crops, further as a tool related to reducing damage in livestock, then as a tool in reducing damage when crashing into vehicles, then as a tool in reducing the possibility of zoonosis (rabies) and others. Management of wildlife populations and moderation of wildlife populations is necessary for the local community to continue its activities and live in an area. This is, of course, about family farms and small entrepreneurs who see their life and survival in the area they live in.

European Union directives related to the promotion of the conservation of biological diversity take into account economic, social, cultural and regional needs and contribute to the general objective of sustainable development. The aim of conservation is the long-term protection of natural resources as an integral part of the heritage of the peoples of Europe and the management of those resources. It shall control natural resources and regulate their use on the basis of measures necessary to maintain and adjust the natural balance between species, as far as reasonably possible.

So the topics that institutions (in charge of hunting) if such strategic thinking is of interest should pay attention are to help local communities that base their existence on agriculture, tourism or activities that can significantly improve their status if existing disputes are resolved or possible conflicts are prevented!

PROMJENE NA ROŽIŠTIMA JELENA OBIČNOG (Cervus elaphus, L.) SA STAROSTI U BARANJSKOM PODUNAVLJU

Rogovi porodice jeleni (Cervidae) su primjer brzorastućih kosti i jedine koštane tvorevine kod sisavaca, sposobne za cjelovitu regeneraciju. Rogovi rastu mužjacima svih vrsta unutar porodice jeleni (Cervidae), osim kod roda Rangifer gdje rogove nalazimo i kod mužjaka i kod ženke. Svake godine se rogovi odbacuju i svake godine novi rogovi izrastaju. To nazivamo ciklus rasta rogova i on je usko povezan s reprodukcijskim ciklusom, hormonalnim procesima te fotoperiodizmom kod porodice Cervidae.

Rogovi koji se svake godine mijenjaju, izrastaju na čeonim nastavcima – rožištima koja traju cijeli život i koja ne okoštavaju već su presvučena kožom cijeli život. Rožišta izrastaju tijekom prve godine života muškog teleta kada tele uđe u pubertet. Obično to biva tijekom petog ili šestog mjeseca života, no od starosti je, za rast rožišta te prvih rogova, važnije dostizanje određenog praga tjelesne mase. Tjelesna masa omogućava ulazak u pubertet i ukopčava rad muških spolnih žlijezda (testisa) koje luče muški spolni hormon (testosteron) te potiču rast rožišta.

Dakle pod djelovanjem testosterona rožišta rastu, ali rogovi pod djelovanjem tertosterona prestaju rasti i ulaze u fazu mineralizacije i okoštavanja. Dokaze o djelovanju testosterona na rast rožišta nalazimo još prilikom razvoja fetusa. Između 50-tog i 100-tog dana razvoja fetusa, dolazi do fetalnog razvoja gonada (spolnih žlijezda) kod jelena običnog. U to vrijeme se kod muških fetusa mogu primijetiti zadebljanja na mjestima budućih čeonih nastavaka – rožišta te pojava zadebljanja muskulature vrata.

Oba obilježja su sekundarne spolne karakteristike mužjaka kod jelena običnog i pojavljuju se u vrijeme razvoja muških spolnih žlijezda koje i tada luče dovoljno testosterona da bi nakratko pokrenule razvoj tih karakteristika. Rožišta, za razliku od rogova, mužjak ne odbacuje već ih nosi cijeloga života. Tijekom života rožišta mijenjaju svoj oblik, stoga je cilj rada bio, na primjeru populacije jelena običnog (Cervus elaphus, L.) u Baranjskom podunavlju, uočiti promjene na rožištima mužjaka i povezati ih s godinama života mužjaka, te za potrebe gospodarenja populacijom ponuditi jednostavan model razvrstavanja muških grla po dobnim razredima.

Vrijednost promjera rožišta se sa starošću povećava (Grafikon 1), dok se vrijednost visine rožišta sa starošću smanjuje (Grafikon 2). Praksa lovnog gospodarenja teži jednostavnosti, tako je i ovo istraživanje provedeno kako bi se olakšalo razvrstavanje grla po dobnim razredima. Naime, rožišta su se pokazala u svim dostupnim istraživanjima, pa tako i u ovome kao vjerodostojan indikator starosti mužjaka porodice Cervidae.

Kroz ovaj rad su osim združenosti visine i promjera rožišta utvrđene značajne promjene visine i promjera rožišta u odnosu na starost. Tako je regresijski koeficijent visine rožišta i starosti značajan i iznosi R = 0,65 (STAROST = 15,25 – 0,18 x visina rožišta) (visina rožišta se smanjuje sa starosti), također je i regresijski koeficijent promjera rožišta i starosti značajan i iznosi R = 0,85 (STAROST = 0,25 x promjer rožišta – 4,72) (promjer rožišta se povećava sa starosti).

Promjene u visini i promjeru rožišta su značajne i u takvom su pravilnom međusobnom odnosu kao i u odnosu na starost da se s njima u lovnom gospodarenju treba računati. Navedene srednje vrijednosti, kao i matematički izrazi za određivanje starosti, s obzirom na stupanj signifikantnosti, mogu se koristiti za određivanje starosti i svrstavanje u dobne razrede (mladi mužjaci u 3, 4 i 5 godina stara grla, srednjedobni mužjaci u 6, 7 i 8 godina stara grla te zreli mužjaci 9 i više godina stara grla) u praksi lovnog gospodarenja na navedenom području istraživanja.

Razvoj rogovlja Jelena običnog

Rogovlje jelena su primjer brzorastućeg tkiva i jedini su organ sisavaca sposobni za potpunu regeneraciju. Svake godine rogovi se odbacuju i svake godine novi par rogovlja izraste. To se naziva ciklus rasta rogovlja i usko je povezan s reproduktivnim ciklusom, hormonskim procesima, klimatskim i hidrološkim čimbenicima. Klima i hidrološki čimbenici djeluju izravno kroz temperaturu zraka, oborine (kiša, snijeg), snijeg, led, insolaciju (fotoperiod), mraz i vodostaj.

Stanište ili životna okolina definira se kao skup prirodnih resursa i uvjeta predstavljenih na određenom području kako bi se osigurala stabilnost populacije koje ga nastanjuje. Cilj je prikazati klimatske i hidrološke utjecaje na vrijednost rogovlja jelena na primjeru lovišta uz rijeku Dunav. Nasljedna osnova, stanišni uvjeti i dobni razred su primarne odrednice razvoja rogovlja jelena običnog. Ali to nije dovoljno za razvoj dobrih grana rogovlja, jer se nasljeđe ne može prikazati ako uvjeti okoliša nisu dovoljno dobri u ključnom razdoblju godine. Ovisno o uvjetima okoline mogu se očekivati ​​različiti fenotipski učinci. Razlog za značajno veće vrijednosti izmjerenih svojstava rogovlja tijekom jednog razdoblja u odnosu na drugo može se naći u čimbenicima populacije (brojnost, gustoća, spolna i dobna struktura, natalitet, smrtnost itd.) ili u staništu čimbenici (klimatski čimbenici, veličina, dubina, fragmentacija, distribucija hrane, vode i skloništa itd.)

Temperatura kao klimatski element izravno utječe na razvoj rogovlja tijekom jesensko-zimskog razdoblja (studeni, prosinac, siječanj i veljača) i proljetni period (ožujak, travanj, svibanj). Temperatura je ona koja započinje i zaustavlja razvoj vegetacije pa je tijekom jesensko-zimskog razdoblja temperatura bitna u smislu dužeg trajanja vegetacije, dok je u proljeće temperatura važna za rano pokretanje vegetacije. Tijekom jesensko-zimskog razdoblja mužjaci s ovom dugotrajnom vegetacijom održavaju svoju tjelesnu težinu, dok rani početak vegetacije u proljeće omogućuje mužjacima da rano osvježe svoje tijelo i izgrađuju novi par rogova s ​​punim genetskim kapacitetom. Iz grafikona 1. vidljivo je da je ljubičasta linija (2007/2008. Lovna godina) kontinuirano iznadprosječna i posebno je važno naglasiti temperaturne vrijednosti iznad prosjeka tijekom prosinca, siječnja i veljače.

Tijekom tih mjeseci prosječna temperatura je oko 0 ° C (uglavnom ispod), kao što je to bio slučaj u većini godina tijekom istraživanja. Rast roga u toj godini imao je rani početak i duži period rasta što je rezultiralo značajno većim vrijednostima opaženih svojstava. Rast i razvoj rogova traje od 120 do 150 dana, a trajanje rasta među ostalim čimbenicima ovisi o uvjetima staništa (klime) tijekom te godine.

Oborine (kiše) kao element klime na rast i razvoj jelenskih jelena djeluju na način da s dobrim temperaturnim vrijednostima (iznad prosjeka) oborine iniciraju rast vegetacije. Oborine zajedno s lošim temperaturnim uvjetima zahtijevaju više energije za održavanje tjelesnih procesa, ali i oborine zajedno s visokom razinom vode rijeke Dunav su odgovorne za rast populacije insekata močvarnih područja. Oborine zajedno s razinom i temperaturom vode tijekom travnja i lipnja određuju broj insekata čija je biologija povezana s močvarama.

Kukci koji mogu utjecati na rast i razvoj rogovlja jelena u dunavskoj regiji su komarci. Intenzivna aktivnost insekata (posebno komaraca) ometa normalan dnevni ritam (hranjenje – odmaranje i žvakanje – traženje hrane) umjesto toga životinje su nervozne od ugriza i često prisiljene na žurbu i hladnu vodu kao sigurno utočište i sve to tijekom dana i lipnja u vrijeme kada se pet i više godina stara crvenog jelena počela razvijati bogato kraljevskim bodovima. Očito je da su tijekom godina s većim brojem komaraca krune kod rogovlja s manjim brojem parožaka.

Svi fiziološki procesi u biljkama i životinjama ovise o sunčevoj svjetlosti. Sezonske promjene uzrokovane su duljinom dana u odnosu na noć. Sunčeva svjetlost pokreće takozvani „biološki sat“ koji ima sve životinje uključujući porodicu Cervidae. Kritična duljina dana (fotoperioda) određuje duljinu dana, kada se prelazi ili iznad ili ispod te to djeluje kao okidač za određene fizičke ili fiziološke procese. Kod jelena sve je programirano i događa se točno u određeno doba godine kao parenje, teljenje, migracije, promjene kose, rast i razvoj rogovlja.

Grafikon 4. jasno pokazuje skok broja sunčanih sati tijekom travnja 2007/08. (ljubičasta) i iznosila je 307,2 sata, što je za trećinu više od desetogodišnjeg prosjeka za travanj (205,2 sati). Broj sunčanih sati u svibnju i lipnju je unutar iznosa deset godišnjeg prosjeka, pa je ova studija pokazala da je najvažniji mjesec za razvoj i razvoj rogovlja bio travanj kada je broj sunčanih sati bio izuzetno visok. Von Raesfeld i Reulecke (1991.) izjavili su da, prema autoru Rohringu, rogovi crvenog jelena raste oko 12% tijekom ožujka, 30% u travnju, 31% tijekom svibnja i ostatka tijekom lipnja i srpnja, ovisno o završetku procesa. Koliko brzo ili koliko će dana trajati jedna faza rasta ovisi o svjetlosnom impulsu (broj sunčanih sati) u vrijeme rasta rogovlja. Stoga Bubenik (1990) navodi da novi rogovi mogu rasti i do 2 centimetra dnevno i da cijeli proces traje od 120 do 150 dana.

Voda je ključni čimbenik okoliša za razvoj šumskih ekosustava u poplavnim šumama. U tim ekosustavima voda se pojavljuje kao oborine, poplave i podzemne vode. Poplave (maksimalni vodostaji) u tim ekosustavima i zbog otapanja snijega i obilnih kiša uglavnom su se događali u kasnu zimu i rano proljeće. Količina i trajanje poplava pojavljuje se kao presudni čimbenik za opstanak takvih ekosustava u proljeće, dok oborine i podzemne vode često igraju ključnu ulogu za opstanak takvih ekosustava tijekom ljeta. Razina vode na Dunavu utječe na hranidbenu osnovu divljači, ali također djeluje kao izvor stresa s visokom razinom vode u proljeće kada se preklapa s vremenom rasta i razvoja rogovlja. Visoka razina vode smanjuje veličinu staništa koje populacija jelena može koristiti i koja je povezana s hranom, ali i prijeko potrebnim mirom i mogućnošću povećanja parazitskih bolesti.

Ključni čimbenik staništa je jedan od čimbenika čiji je utjecaj presudan za populacijske parametre koji su predmet evaluacije. Jednako je važna prisutnost ili nepostojanje ključnog faktora staništa u ključnom vremenu tijekom razvoja ovog parametra. Kada se pokuša povezati rast i razvoj rogovlja s jednim ključnim čimbenikom u tom staništu, istraživač se suočava s nemogućom misijom. Prirodna dinamika staništa je skup ekoloških i antropogenih čimbenika koji se ne mogu promatrati odvojeno.

Za praksu gospodarenja divljim životinjama važno je pratiti klimatske i druge elemente staništa tako da se s tim znanjem može predvidjeti buduća vrijednost rogovlja, stopa rasta populacije, tjelesna težina teladi na početku lovne godine. Sve je to važno zbog mogućih intervencija u planovima gospodarenja na način da će se izlučivanje smanjiti u nekim dobnim razredima i povećati u nekim drugim dobnim razredima, a sve s ciljem dugoročnog održivog upravljanja i biološkim i ekonomskim.

PROSTORNI RASPORED DIVLJIH ŽIVOTINJA U STANIŠTU

              Da bi preživjele, razmnožavale se i rasle životinje trebaju izvore hrane i zaklon. S obzirom na probavne procese, te kompeticiju unutar i između vrsta, životinje se susreću s odlukama kako locirati i naći izvore hrane te zaklon. Vrstu i količinu hrane pojedene i probavljene određuje interakcija  životinja-okolina, bilo da je plijen biljka ili životinja. Cilj u životu divljači je maksimiziranje unosa hranjivih tvari uz minimalnu potrošnju energije. Može se reći da je u svijetu divljači na prvom mjestu ekonomičnost i racionalnost. Da bi uspjela racionalizirati potragu, unos i probavljanje hrane, upravo tim redoslijedom, jedinka mora skupiti i posložiti informacije o količini, distribuciji i kvaliteti potencijalnih predmeta za prehranu. Ekonomičnost probave je uvjetovana time da sadržaj unesene hrane nadopunjuje i ostvaruje sve procese probave, koje u grubo možemo okarakterizirati kao stimuliranje probavnih organa (nadraživanje s ciljem aktiviranja funkcije) i samo probavljanje (maksimalno izvlačenje hranjivih tvari). Sposobnost životinje da nađe hranu i kvalitetno ju probavi (mir i zaklon), je upravo taj ograničavajući faktor kondicije, fiziološkog, te reprodukcijskog statusa jedinke. Kretanje jedinki po staništu s ciljem pronalaska pogodnih mjesta za obitavanje, odnosno napuštanje mjesta obitavanja s nepogodnim životnim uvjetima nam određuje prostorni raspored jedinki unutar staništa populacije divljači nekog lovišta. Teorijski možemo razlikovati tri osnovna tipa prostornog rasporeda:

  1. neravnomjeran raspored po principu slučajnosti,
  2. ravnomjeran raspored,
  3. neravnomjeran grupni raspored.

Neravnomjeran raspored po principu slučajnosti bio bi moguć samo u sredini u kojoj su životni uvjeti na bilo kojem dijelu stanišnog područja isti. Ravnomjeran raspored bio bi moguć kada bi jedinke u staništu bile raspoređene kao biljke u poljoprivrednim kulturama. Ova dva tipa prostornog rasporeda u prirodi gotovo da i ne postoje, stoga se kao najčešći osnovni tip prostornog rasporeda smatra neravnomjeran grupni raspored. Ovaj tip prostornog rasporeda podrazumjeva neravnomjeran i najčešće grupni raspored po površini staništa, pa čak i kod onih životinjskih vrsta koj karakterizira pretežno pojedinačni (solitarni) način života, jer se i one makar tijekom parenja i prilikom odgoja svoje mladunčadi nalaze u grupama (srna, zec), a taj raspored ovisi o rasporedu hrane ili pogodnih mjesta za zaklon i razmnožavanje. Socijalno ponašanje životinja ima očigledan utjecaj na prostorni raspored jedinki.

             U lovnom gospodarenju nastojimo divljač uzgojnim mjerama raspršiti po čitavom staništu, no to je u praksi vrlo teško ostvarivo. Gospodarenjem i prilagođavanjem lovišta mjerama poboljšanja staništa, možemo stvoriti uvjete u kojima divlje životinje mogu maksimizirati broj proizvedene mladunčadi, no ne možemo diktirati raspored jedinki po staništu. Za razumjevanje ponašanja divljih životinja u staništu, nužno je proučiti parametre dinamike populacije (prirast,smrtnost), promatrati divlje životinje u sklopu ekosustava u kojem žive (životna zajednica šume ili polja), pratiti interakciju divljač-stanište (mir-zaklon-hrana) i utjecaj staništa na kondiciju (prekomjeran broj divljači ili pak prevelika brojnost socijalnih skupova – krda, čopora i dr.), te uzeti u obzir djelovanje čovjeka kako na populaciju divljači tako i na bilo koji segment ekosustava (tlo, šuma, voda i dr.). Poznavanje kretanja divljih životinja  nam može biti korisno jer možemo predvidjeti koja će se vrsta na kojem području pojaviti i u koje vrijeme, pa razlikujemo:

– područja aktivnosti – dnevna kretanja životinja s ciljem zadovoljavanja osnovnih životnih potreba (hrana, voda i dr.),

–  područja koćenja – površina koju ženka aktivno brani i tjera druge ženke koje se

   približavaju toj površini i čini sastavni dio ukupnog područja aktivnosti ženke.

– migracije – sezonsko, periodično kretanje, zbog hranidbenih, socijalnih (odvajanje spolova),     klimatskih i drugih razloga.     

             Mnoge vrste divljih životinja su u lovištu raspoređene u obliku streljačke mete, sa najvećom gustoćom naseljenosti u sredini nekog područja pa se ta gustoća naseljenosti smanjuje idući od središta mete, odnosno od najveće gustoće naseljenosti. Centar najveće gustoće naseljenosti nije uvijek u topografskom centru lovišta, već je tamo gdje su uvjeti života (mir-zaklon-hrana) za pojedinu vrstu najbolji. Jednako tako tih centara najveće gustoće naseljenosti može biti u lovištu više, što ovisi o načinu života pojedine vrste, dakle ovisi o socijalnoj stratifikaciji unutar krda, sezonskim migracijama, odvajanju spolova tijekom godine i dr. Na primjeru vrste jelen obični koji je vrsta krda, možemo vidjeti kako socijalni odnosi i stratifikacija unutar krda, između krda i između spolova može formirati više centara visoke gustoće naseljenosti. Kod srneće divljači, koja je distancijska i teritorijalna vrsta je utvrđeno da su na nekim područjima unutar lovišta teritoriji manji i da ih je više u odnosu na druga područja istog lovišta gdje su teritoriji veći, a samim tim ih je i manje. Raspršenost jedinki po površini lovišta kojim gospodarimo je uvjetovan potrebama pojedinih vrsta, a najčešći su čimbenici: osiguran mir, dobar zaklon i prisutnost izvora hrane.

PARENJE JELENA OBIČNOG

Rujan u lovnom gospodarenju donosi inekciju adrenalina lovcu uzgajivaču. Rujan je vrijeme kada se događa parenje jedne od naših gospodarski najvažnijih vrsta jelena običnog (C. elaphus). Upravo taj biološki čin, rasplodni ciklus jelena, pokazuje uspijeh rezultata rada na dinamici populacije. Tijekom parenja uzgajivač ima priliku pratiti mnoge parametre:

–    područja grupiranja ženki kao priprema za parenje,

–    starost držača harema,

–    broj košuta uz mužjaka u parenju – harem

(kvalitet prijenosa genetsk osobina, broj konkurentnih mužjaka u parenju, iscrpljivanje mužjaka),

– tijek intenziteta i vruhunac parenja (vrijeme kada se većina košuta upali orijentacijski datumi telenja),

–    prostorni raspored dominantnih mužjaka (rikališta) i dr.

Svaki od tih parametara objektivnom lovcu uzgajvaču govori puno o gospodarenju populacijom i o mogućim promjenama uzgojnih mjera s ciljem usmjeravanja dinamike populacije. Usmjeravanje dinamike populacije je moguće ako smo upoznati s atributima populacije kojom gospodarimo: gustoća, brojnost, kompeticija, genetske mogućnosti, migracije, disperzija po površini lovišta i dr.

              Parenje je kao i druge fiziološke radnje uvjetovano prisutnošću ili nedostatku pojedinih hormona. U ovom slučaju je riječ o koncentraciji spolnih hormona u krvi. Spolni hormoni, vremenske prilike (fotoperiodizam – odnos duljine dana i noći) i dr. djeluju kao prekidači koji u pravo vrijeme uzrokuju način na koji se ponaša svako pojedino grlo kako u vrijeme pred parenje tako i u vrijeme parenja.               Čimbenici koji utječu na reprodukcijski uspjeh:

– veličina tijela i razvoj rogova

-roditeljsko ulaganje ženke u telad,

-društvena organizacija krda i disperzija u prostoru (vezano na izvore hrane),

-društveni odnosi između dobnih i spolnih razreda.

              «Čimbenici uspjeha reprodukcijskog ciklusa uobičajeno dijele mužjake i ženke, pa su i različite prilagodbe evoluirale odvojeno npr. razlike u veličini tijela, kondiciji, rastu, metabolizmu, duljini života i mnogim drugim aspektima fiziologije (Clutton-Brock i dr. 1982).»   

Vrsta jelen obični (C. elaphus) je  po socijalnoj odrednici vrsta krda. Mužjaci i ženke veliki dio godine žive u spolno i prostorno odvojenim krdima. Sastav krda ženki čine košute svih dobnih razreda s teladi ili bez njih i najčešće im se pridodaju jeleni dvogodišnjaci (špizeri) ili trogodišnjaci. Krdo ženki je strogo ustrojeno, postoji dominantna ženka koju ostala grla prate pa ju smatramo kao važnu figuru tzv. vodilju krda. Ostale ženke članice krda su najčešće kćeri starije košute vodilje. Životni uspijeh ženke je produkt njene uspješnosti u razmnožavanju, uspješnosti u broju donesene i odgojene teladi. Ulazak u parenje, veličina teleta prilikom telenja i preživljavanje teleta kod jelena običnog (C. elaphus) je usko povezan s tjelesnom težinom ženke. Tjelesna težina i fiziološka spremnost je povezana s kvantitetom i kvalitetom izvora hrane u košutinom području kretanja. Područje kretanja dominantne košute iznosi oko 400 ha. Na toj površini ovisno o brojnosti populacije i veličini krda ženki i teladi, ženke bi trebale nalaziti svo potrebno hranjivo za njihov godišnji prilično napeti energetski proračun (priprema za parenje, parenje, rast i razvoj ploda, izmjena dlake, laktacija). S obzirom da je život košute relativno kratak, svako tele koje ona nosi predstavlja veliki dio njenog reprodukcijskog materijala, stoga ona instinktivno nastoji minimalizirati smrtnost teladi, ženka zna često i preskočiti reprodukcijski ciklus ako fiziološki nije spremna za ulaganje u mladunče. Prvi znak početka parenja je grupiranje košuta i smanjivanje njihovog područja kretanja. Veći dio vremena provode intenzivno pasući na livadama i drugim ispasilištima i istovremeno počinju ispuštati karakterističan miris iz područja vulve čiji intenzitet polako raste tijekom slijedećih mjeseci. Kretanje košuta je sve slabije pa radijus kretanja padne na ispod jedan kilometar. Ženku bi mogli okarakterizirati kao pasivnu, sjedilačku, ona čeka partnera i racionalna je s potrošnjom energije. Karakteristike ponašanja košuta neposredno prije i za vrijeme parenja a događaju se radi kompeticije mužjaka s krajnjim ciljem da najsposobniji mužjak prenese genetske osobine na slijedeći naraštaj su slijedće:

-smanjenje područja kretanja košuta,

-povećanje broja grla u krdu košuta,

-sinhronizacija začeća,

-promjene u ponašanju košute povezane s estrusom (upalom) povećavaju kompeticiju između mužjaka.         

Mužjak je za razliku od pasivne ženke aktivan i riče, lovi košute i veliki je potrošač energije u vrijeme parenja. Mužjaci kao i ženke provode veliki dio godine u krdima sa drugim mužjacima. Dok je karakteristika krda košuta kohezija koja daje stabilnost skupini, krdo mužjaka je skupina egocentričnih grla vrlo labave organizacije. Reprodukcijski uspjeh kod mužjaka je usko povezan sa njihovom sposobnosti za borbu, a ta sposobnost ovisi o veličini njihova tijela, snazi i razvoju rogova (oružja). U vrijeme rasta i razvoja rogova mužjaci se drže skupa, no kako grla počinju finalizirati i čistiti rogove polako odlaze iz krda. Kao glavni razlog tomu je povećana koncentracija muškog spolnog hormona (testosterona) u krvi čije djelovanje pojačava između ostalog i agresiju (netrpeljivost) spram drugih mužjaka, a vrlo često se ta agresivnost demonstrira na vegetaciji. Kako se vrijeme parenja približava tako se i jeleni mužjaci iz svojih uobičajenih područja kretanja razmještaju po površini lovišta i pridružuju se okupljenim košutama na tzv. rikalištima i postaju krajnje netolerantni prema ostalim mužjacima. Tada počinje bitka za očuvanje stabilnosti harema kako bi si osigurao monopol za parenje sa što većim brojem košuta te kako bi upravo on dalje proslijedio svoj genetski materijal. Učestalost borbi mužjaka je uvjetovana dobnom strukturom mužjaka (konkurencijom) i sinhronizacijom upale kod košute. Borbe započinju približavanjem zainteresiranih mužjaka, glasnim rikanjem, paralelnim hodom, laganim polukrugom i ukrštanjem rogova te naguravanjem. Poraženi mužjak zatim uzmiče, pobjednik ga kratko po rikalištu progoni i specifičnom rikom objavi pobjedu. Mužjaci stoje u blizini košute koja se upalila, ližu joj preorbitalne žlijezde ili vulvu, progone kroz harem i na kraju obavi naskok. Mužjaci naskaču nekoliko puta prije ejakulacije, nakon ejakulacije jelenu mužjaku opada interes za tu košutu. Mužjak osim glasnog javljanja (rika) i nadgledanja košuta u svom haremu, na rikalištu za vrijeme predaha leži, mokri (izrazito jak mošusni miris, mokraća pomješana sa spermom), oštećuje vegetaciju, ostavlja oznake brisanjem suzne žlijezde o vegetaciju ili stabla, kaljuža se (valjanje u blatu) i dr. Sve te radnje obavlja u blizini svog harema, u grafikonu prikazane su radnje i udaljenost od harema prilikom obavljanja tih radnji. Nakon parenja jelen mužjak koji je aktivno sudjelovao u parenju je iscrpljen parenjem, rikanjem, borbama, održavanjem harema i dr., tjelesna težina takvog mužjaka zna opasti za 20% do 30% njegove tjelesne težine prije parenja. Takav pad tjelesne težine zna biti i poguban za grlo, stoga je potrebno djelovati sa adekvatnom hranom kako bi grla fiziološki spremili za najoskudnije godišnje doba zimu.

                   Uloga mužjaka u reprodukcijskom ciklusu je završena, rast i razvoj ploda, telenje, dojenje (laktacija), svakodnevno ulaganje i briga za mladunčad i slč., sve ostaje na ženki/košuti, stoga je još jednom važno napomenuti da je selekcijski odstrijel košuta izrazito bitan jer njime dirigiramo kakvu kvalitetu teladi i kakvu kvalitetu buduće  populacije jelena običnog (C. elaphus) želimo u lovištu. Parenje nije samo rika, jelen, rikalište, harem i slč. Parenje u životinjskom svijetu znači produženje vrste. Parenje i uspješno podizanje mladunčadi su dva parametra prema kojima procjenjujemo vrijednost populacije (potrajno gospodarenje). Jednako tako je uspješno podizanje mladunčadi važno i samim životinjama, točnije ženkama. Ženke su te koje veliki dio svog života posvećuju ulaganju u mladunčad, a mi dakle uzgajvači, ženke odabiremo upravo prema tom parametru. Odabiremo koja će svoj genetski materijal prenijeti na maksimalan broj mladunčadi tijekom svog života. Genetski materijal grla koje se ne uspije pariti gubi se iz populacije pa će tako i takva grla nestati iz populacije. Suprotno tomu genetski materijal grla koje sudjeluju u parenju se kontinuirano prenosi pa će polako takva grla i ovladati populacijom.

STAROST – PODATAK KOJEG NE TREBA ZANEMARIVATI U PRAKSI

                  Uzgoj srneće i jelenske divljači regulira se planom koji se temelji na utvrđivanju matičnog brojnog stanja (proljetni fond) i njegovog spolno/dobnog sastava, ocjeni stvarnog (realnog) prirasta i evidenciji ukupnog izlučivanja iz populacije (odstrjel i gubici). Brojnost i sastav matičnog fonda zavise od prirasta, gubitaka i lova, pri čemu je odlučujuće u kojoj mjeri odstrel i gubici zadiru u spolno/dobne razrede. Dakle, za praksu je nužno korektno voditi podatke o brojnosti, prirastu, spolnom sastavu, dobnom sastavu, kvalitetu trofeja, tjelesnim masama i o korištenju pojedinih dijelova staništa/lovišta od strane divljači – gustoći naseljenosti. Bilježiti,  razumjeti i iskreno prihvatiti ove podatke u lovnom gospodarenju znači približiti se zacrtanom cilju. U suprotnom je teško pratiti što se s populacijom događa, a stvarnost na terenu postaje drugačija no što ju mi zamišljamo. Prirast pred lov ćemo najlakše ustanoviti u kasno ljeto ili ranu jesen kada sa čeka osmatrnjem upisujemo broj ženki i broj mladunčadi te na taj način dobijemo omjer ženki i mladunčadi. Na isti način, osmatranjem cijele godine će se utvrditi brojnost, te omjer spolova. Gustoću naseljenosti možemo procijeniti na temelju osmatranja, brojanjem tragova te brstom na grmastoj populaciji. Tjelesna masa i kvalitet trofeja su dva parametra koje promatramo, pratimo i ocijenjujemo njihovu uspješnost  kroz dobnu strukturu, odnosno kroz starost grla. Kod starosti posebno treba obratiti pažnju na iskrenost. U suprotnom će se stvari ponavljati i svake godine ćemo biti dalje od postavljenih ciljeva. Kada govorimo o starosti u praksi ne treba robovati točnom broju godina života, već je populaciju dovoljno podijeliti na nekoliko dobnih razreda. Za praksu će biti dovoljno razvrstati grla na mladunčad, mlada grla, srednjedobna grla i gospodarski zrela grla. Uvažavajući posebnosti svake vrste generalno u proljetnom fondu  bi poželjan omjer bio 50 % mlada grla, 30 % srednjedobna grla i 20 % zrela grla. Takva dobna struktura bi osigurala kontinuitet i potrajnost gospodarenja, u smislu prirodne stabilnosti i kontinuiranog korištenja divljači – lova. S obzirom da kvalitet trofeja u pravilu (ovisno o dobroti staništa) raste s godinama života bitno je znati u kojem dobnom razredu se nalazi odstrijeljeno grlo, kako bi se plan odstrela mogao korigirati kroz planove za slijedeće godine, a sve s ciljem da se dobna struktura ne naruši.

       Starost odstrijeljenih grla procijenjujemo na nekoliko načina :

a) parametri lubanje – rožište (visina, promjer i kut), čeoni šavovi (sraslost, gustina i ispupčenost), stupanj sraslosti klinaste kosti, pregrada nosne kosti (okoštalost hrskavice), završeci nosne kosti (dugački, šiljasti, tupi i kratki) te debljina kostiju lubanje (orbitalni dio).

b) izmjena mliječnih zuba u stalne i istrošenost pretkutnjaka i kutnjaka donje vilice,

c)  rezanjem zuba – najčešće se koristi prvi kutnjak M1 jer on odmah izrasta kao stalni zub.

Metodu pod b i c koristimo obično skupa te definiramo izgled istrošenosti pretkunjaka i kutnjaka u donjoj vilici za neko lovno područje.

Srna obična – za praksu lovnog gospodarenja dovoljno je ustanoviti da li je starost odstrijeljenog grla do godinu dana (lane), dvije godine (prvi pravi rogovi), tri do četiri godine (drugi ili treći rogovi) te pet i više godina. Srna je vrsta velike ekološke valencije, pionirska vrsta, što znači da može živjeti od najboljih do najoskudnijih staništa. No, upravo zbog odlike da je pionirska vrsta, njen uspjeh ovisi u prvom redu o staništu u kojem živi. Rogovi kod srnjaka mogu varirati od godine do godine te nema pravilnog rasta i opadanja jačine trofeja kroz godine života. Tako da srnjak i kao godišnjak i kao gospodarsko zrelo grlo može imati samo gole grane, može biti četverac, a može biti i šesterac. Važno je znati da nam rogovi kod srnjaka ne mogu otkriti njegovu starost.

Jelen obični – Za praksu lovnog gospodarenja dovoljno je ustanoviti da li je starost odstrijeljenog grla do godinu dana (tele), dvije godine (prvi rogovi), tri do pet godina, šest do osam godina te devet i više godina života. Da li neko grlo pripada u dobni razred telad je vidljivo na osnovu tjelesnog razvoja, a da li pripada u dobni razred – druga godina života kod mužjaka zaključujemo na osnovu nepostojanja vijenca na prvim rogovima, a kod ženke na osnovu uzrasta i razvoja zuba. Ocijena životne dobi grla starijih od dvije godine i grupiranje u dobne razrede vrši se na temelju razvoja zubala i rezanja zuba M1 te brojanjem starosnih zona. Za praksu je dostatna Almasanova metoda rezanja zuba i određivanja starosti. Višegodišnjim rezanjem zuba i uspoređivanje rezultata s istrošenosti zuba donjih vilica je moguće predstaviti si koliko i kako su te donje vilice istrošene po dobnim razredima, no taj standard i ta slika istrošenosti vrijedi naravno samo sa lovište gdje su takvi standardi i ustanovljeni.      

ROGOVLJE JELENA OBIČNOG

              Oblik jelenskih rogova može biti ili napadački ili obrambeni tip ili pak kombinacija ta dva tipa. U naravi evolucija je u pitomijim prirodnim uvjetima favorizirala obrambene odlike rogova, dok je u surovim prirodnim uvjetima, jaka unutarvrsna i izmeđuvrsna kompeticija te velik broj predatora, favorizirala napadačke odlike rogova. Tako da zapadni i istočni tip jelena običnog posjeduje obrambenu strukturu rogova, dok jeleni u vjetrovitoj stepi Azije, kao i wapiti jeleni posjeduju izrazito napadačku strukturu rogova. Granice areala rasprostranjenosti istočnog i zapadnog europskog jelena preklapaju se na Balkanskom poluotoku, prateći poplavna područja rijeke Dunav, koja su ujedno i migracijski put ulaska jelena običnog od Crnog mora u srce Europe. Ova dva tipa je teško razlikovati kada su jedini kriterij morfološke odlike rogova. Morfologija rogova mijenja se ovisno o starosti grla, intenzitetu gospodarenja, hranidbi, gustoći naseljenosti i dr. Najtočnije ćemo prosuditi o kojem je tipu jelena riječ kada promatramo potpuno razvijene grane rogova odraslog grla. Zapadni tip nosi rogove koji imaju potencijalno veliku tendenciju grananja, no duljina grana je kraća kao i ukupna duljina parožaka u odnosu na istočni tip. Potpuno razvijeni rogovi mužjaka zapadnog tipa sadrže nadočnjak, dugački na grani nisko postavljeni, prema vijencu spušteni srednjak i dobro razvijenu razgranatu krunu. Ledenjak često nedostaje na jednoj ili obje grane ili je ledenjak kratak, naznačen poput gumba. Potpuno razvijeni rogovi mužjaka istočnog tipa sadrži nadočnjak, ledenjake približno iste duljine kao i nadočnjake,  srednjak postavljen oko sredine grane i karakteristične duple krune (poput dvije vilice, 2×2 ili 3X3 paroška). Grane rogova su dulje nego kod zapadnog tipa. Osim ova dva tipa, u Dunavskom porječju nailazimo i na wapitioidnu morfologiju rogova. Kod šumskog wapitija „Altai wapiti“ (Cervus canadensis sibiricus) nailazimo na izrazito napadačku morfologiju rogova, dugačak nadočnjak, ledenjak duži od nadočnjaka, srednjak na sredini grane i najčešće tri (može i više) parožaka u nastavku grane. Wapitiji ne oblikuju krunu već paroške nanižu na grani jednog iza drugog poput ostruge. Svi vrhovi parožaka su okrenuti prema unutrašnjosti raspona rogova, kako bi bili što opasniji u klinču prema protivniku. Naime, morfologiju rogova promatramo kao evolucijsko oružje za zastrašivanje protivnika, minimaliziranje sukoba i minimaliziranje ozljeda nastalih uslijed sukoba mužjaka. Zapadni i istočni tip jelena običnog razvijaju defenzivno oružje, kako bi se u borbi zaštitili od uboda protivnika u najizloženija mjesta prilikom sukoba, a to je glava (prvenstveno oči) i vrat. Kod zapadnog tipa dobro razvijena kruna drži na distanci prijeteće paroške protivnika. Dok su kod  istočnog tipa ulogu očnog štita preuzeli dobro razvijeni ledenjaci. Nadočnjaci, srednjaci, a posebno dobro razvijeni vučjaci su napadački parošci u klinču. S druge strane, wapitioidna morfologija rogova je izrazito napadačka i za napad mogu koristiti sve paroške, pa čak i ledenjake koji su često dulji od nadočnjaka i vrhom zavinuti prema suparniku u klinču. Bubenik (1982.) navodi da je prilikom istraživanja kod Osijeka (Belje) registrirao 23 na jedno oko slijepih mužjaka i jednog potpuno slijepog mužjaka, a kao razlog je naveo nedovoljnu razvijenost paroška ledenjaka kod istočnog, maraloidnog tipa jelena. Jednako tako moguće je na istom grlu primijetiti odlike kako istočno, tako i zapadno-europskog tipa jelena običnog, a na morfološkim odlikama rogova nailazimo i na primjese wapitioidnog tipa. Gospodarenje populacijom jelenske divljači u slobodnoj prirodi u svrhu lova ima za cilj maksimalizirati proizvodnju visoko vrijednog rogovlja. Jedna od mjera je i selekcijski odstrijel. Da bi odabir grla koja će nastaviti prosljeđivati svoj genetski materijal bio što uspješniji, potrebno je poznavati arhitekturu i mogući razvoj jelenskih rogova na temelju fenotipa (vanjskog izgleda). Dakle rog jelena nosi genetsku informaciju kako izgleda ili će u budućnosti izgledati. Osim te genetske informacije na ukupni oblik i izgled rogova djeluje i životna sredina, ali i struktura populacije. Jelenski rog dakle nosi genetsku informaciju o svojim maksimalnim dimenzijama koje mogu dostići pojedine, genetski uvjetovane odlike, ali i nosi informaciju o polozaju mjesta račvanja na grani roga, odnosno o mjestima gdje će se razviti budući parošci i da li će grana završavati s jednim ili dva paroška ili će se na kraju grana razviti kruna.   

BARANJSKA MAGLA – JELENI U MAGLI

        MAGLA:

#   je meteorološka pojava u prizemnom sloju troposfere, prizemni oblak vodenih kapljica ili ledenih kristala koji su toliko sitni i lagani da uspijevaju lebdjeti u zraku. Magla je  disperzija sitnih kapljica vode u zraku koja je tako gusta da je vodoravna vidljivost uza Zemljinu površinu smanjena na manje od kilometar. Kada je vidljivost veća od  kilometar, radi se o sumaglici. Lebde li mjesto kapljica sitni kristali leda, magla je ledena. Magla katkada bjelkastom koprenom prekriva krajolik; kada je pomiješana s prašinom ili dimom lagano je obojena, pretežito žućkasta.

#         u Baranji može značiti samo jedno – lov na jelene u parenju. Dolazak u noći na rikalište, osluškivanje gdje je. Prelazak noći u jurarnju maglu, miješanje jutarnjih livadnih mirisa s mirisom mošusa. Prilazak s noge na nogu, osluškivanje, tu je jelen a ne vidi se. Isčekivanje da li će biti dovoljno udaljen da ne opazi prilazak, a opet dovoljno blizu za uspješan lov, hoće li ostati na livadi ili se povući s maglom, gdje su košute ! Obično u tim zadnjim trenutcima jelen utihne – pred samo razdanjivanje – tako da stvarno ništa ne znaš ! Tri su opcije ili je otišao ili ćeš ti njega prvi vidjeti ili ćeš ti biti primijećen ! I onda ugledaš siluetu jelena u prelasku noći u jutarnju maglu NEOPISIVO !     

        Ako je daleko za uspješan lov – gledaš ga u punoj dominaciji kako oštim polutrkom diže rosu s trave koje u tom trenutku prelazi u maglu te stvara iluziju jelenskog hoda na oblaku. S obzirom da si koncentiran na tu performansu – ubrzo se čuje  “Bauu” – košuta signalizira društvu da si tu i predstava završava. No, imaš cijeli dan na raspolaganju pripremiti strategiju prilaska i analizirati što de dogodilo !

NEKI MOJI JELENI

                Naslov ove crtice označava jelene koji su se dogodili tijekom mog dosadašnjeg rada u lovnom gospodarenju. To nisu svi, niti je to moguće prikazati, to su jeleni koji su u nekom trenutku nešto značili, meni osobno ili su značili za lovište. No, može se vidjeti raznolikost arhitekture rogova na području Slavonije i Baranje (istočnog dijela Republike Hrvatske). Poplavne doline uz velike rijeke su dom prirodnih populacija jelena običnog i sigurno su jedna od najatraktivnijih područja za iskusiti lov na jelena tijekom RUJANSKE RIKE JELENA !!!

LAS VEGAS – SCI SHOW

                Događaj kojega bi trebao vidjeti svatko tko je dio svjeta lovnog turizma. U tih par dana se puno vidi, a i može se naučiti dosta toga uz malo volje, sreće i naravno uz osobu koja je voljna pomoći. “Dobrodošli u grad grijeha”, dočekala nas je poznata, samozatajna osoba: “Idemo na večeru, pa ću vam reći što sam pripremio za vas”. Prodaja, prodaja, prodaja – sve je na prodaju, sve ima svoju cijenu i sve je show. Booth je show, svaki razgovor je show, susreti su show, prezentacije su show, aukcije su show – sve je show.

            “Ah, stigli ste, ti Dražene malo ostani, gdje su ti katalozi, slike, ponude – što si ti došao na show. Ajde idi obiđi i istraži cijene jelena”. Naravno da tu svoju ulogu nisam shvatio tako odgovorno, ali iako je nalogodavac bio nezadovoljan performansom, daljnji boravak nije trpio. Moraš biti jako koncentriran da bi svoje ciljeve ostvario – jer jako je puno stvari koje ti odvlače pažnju i sve su interesantne i zanimljive. Dermopreparati, panorame, prezentacije, katalozi, oprema za lovce, oružje, lovni turizam – strašno. I sve to smješteno u Las Vegas – jako teško je održati koncentraciju i fokus na ciljeve zbog kojih si tamo – no to je to “SHOW”. Gotovo je, prvi dan SCI show-a je završio, idemo sada pogledati grad. No ne ide pješke – u Las Vegasu se preko ceste ide autom. Poznato lice nam dolazi s leđa : “Šta je dečki, trošite dolare ko kune / ajde vodim vas na večeru”. Opet ništa od razgledanja grada, no večer je protekla opet uz meni beskonačan izvor informacija koje su mi značile puno za razvoj u području lovnog turizma.  

            Drugi dan sam proveo dio vremena na samom Booth – u s našim domaćinom u Vegasu. Prepustio mi je razgovor o prodaj s nekoliko klijenata, no ovaj put nije krijo svoje nezadovoljstvo “pa ti stvarno ništa neznaš, pa šta nisi poneo metar sa sobom”, aludirao je na način prodaje po trofejnoj vrijednosti koju sam pokušao objasniti klijentima koji su naviknuli na jedan drugačiji oblik prodaje. “Prilagodi svoje proizvode tržištu na kojem nastupaš i klijentima kojima nudiš, šta njih briga za te tvoje točke”.

        Zadnji dan smo otišli obići  Grand Canyon – to nas je vratilo kaubojskim filmovima i očistimo misli prije povratka kući.

Sve ostalo što se zbilo – neka ostane u Vegasu !

VELEBIT

POGLAVLJE: VELEBIT

           Dugi niz godina mi je Velebit bio samo prepreka koju je trebalo prijeći kako bi se došlo do jadranskog mora na ljetovanje. Dok su me roditelji vozili autom – Velebit je bio sinonim za mukotrpan uspon i silazak pun velikih zavoja često popračen s osjećajem mučnine. Sada nakon lova na Velebitu, jedva čekam vratiti se na Velebit! Oštar i surov krajobraz skriva veliko bogatstvo životinjskog svijeta, krasnog krajolika i neponovljivog pogleda.

               Cilj je bila Divokoza. Stižemo u Gospić, smještamo se u hotel i pada dogovor oko jutra. Već smo nekolio dana skupa i Divokoza je poslijednja u nizu. Najava je kiša, no lovnik kaže da prognoza vremena ne znači ništa u planini. Jutro označava pokret u planinu. Spremili smo opremu i krenuli. Sam ambijent nakon izlaska iz vozila je odavao da će ovaj lov biti nešto drugačiji. Sudar svjetova – mediteranskog / planinskog / kontinentalnog. “Koliko tu ima divokoza”, slijedi upit nakon petnaestak minuta hoda, “lovnik nema opremu”, slijedi konstatacija. Usput vidimo dosta srneće divljači, jarebice kamenjarke te svježi izmet medvjeda “Hmmmm”. Prolazimo pored nevjerovatnih spomenika prirode, trenutak gledamo more, trenutak gledamo kontinent.

             U jednom trenutku vidimo mužjaka divokoze na udaljenosti oko 600 m. Sunča se, odmara i kontrolira ženke po planinskim zaravnima. “Gdje je”, pokazujem “Aha”, moramo bliže kaže lovnik. Sada smo na 300 m “Nisam siguran, idemo bliže”. No bliže ne ide – postoji staza, ali se od nje treba uspinjati po oštrim stjenama, idemo nazad, kažem – probati ćemo pa kako bude. Dolazimo na mjesto s kojega je moguće pucati. Lovac se namješta, a mi čekamo pucanj i gledamo dalekozorima reakciju mužjaka nakon pucnja. “Kakav je trofej”, slijedi pitanje lovca i pogled prema meni, kimam glavom značajno. Slijedi pucanj, ništa, mužjak i dalje stoji. Drugi pucanj, mužjak nestaje ispod stijene. Mislim da je u redu, idemo lovnik i ja pogledati, a lovac će pričekati. Uspon do divokoze je bio težak, opasan i dug – gotovo 40 minuta smo se penjali. Lovnik ju nalazi taman u trenutku kada je lovac vidno izgubio strpljenje i krenuo za nama. Šaljem sliku lovcu, “Izgleda dobro, vrlo dobro”, odgovara lovac. Špuštamo se i špuštamo divokozu. Lovac je zadovoljan, – lista odstrjela ispunjena – gotovo je !

Poslijedni pogled na more i otok Pag. Odlazim s mislima o povratku !

NOVI ZELAND

NOVI ZELAND, to je dovoljno napisati

Ne samo lovni put, Novi Zeland je nešto drugačiji od ostalih dijelova meni poznatog svijeta. Sam taj dugi let avionom, zahtjeva upornu želju posjetiti taj, nama ipak zabačeni dio svijeta. No, sam izlazak je drugačiji, jednostavna zračna luka u QUENSTOWN –u, jednostavna procedura i doček poznatog lica s kavom. Jednostavan pristup olakšava život. Quenstown, raštrkani adrenalinski grad, poznato zimovalište, ali i neukroćena divljina Mount Aspirig- a. “Dečki, rezervirao sam vam jedinicu za spavanje, kod mene su neki popravci, ne daj bože. Ujutro sam po vas, a večeras odite dole do grada ima mjesta na kojima se možete zabaviti” – preporuka dobro poznatog lovca s Novog Zelanda. Umorni, nakon leta, niti smo za spavanje, niti smo za zabavu, onakvi nikakvi- odlazimo upoznati grad, bolje rečeno vidjeti gdje smo. Ujutro slijedi iznenađenje – idemo helikopterom ! Nema informacija samo raspored, “ti sjedi naprijed, pored pilota i kada budemo iskočili nikako ne idi prema repu helikoptera”. Dok mi je davao informacije, spremio je pušku na pod helikoptera – ništa mi nije bilo jasno. Uskoro i nije bilo bitno – pogled na organizirani otok ostavlja bez daha. Međusobno se savršeno preklapa divljina u planini, farme, uređeni pašnjaci i naselja. Odlazimo u planine, oblake, snjeg i neponovljive krajolike – “vražja bašća” – kaže. Odjednom kao da je odlučio da je dosta “eno ih – tu ćemo iskočiti”. Koga – gdje – pa mi smo među planinama – mislim si. No, tako je i bilo, “izlazi i nemoj ići prema repu helikoptera”, kimam glavom i krenem prema repu helikoptera ! Ruka na ovratniku i prijekoran pogled me je prikovao uz stijenu dok se helikopter nije podigao. “Ide prema nama – pucaj”, dakle u cijelom tom metežu je puška već bila napunjena i u mojim rukama. Stvarno ide, doduše bojom se ne razlikuje od stijena – ali vidi se, pucam, nestaje. “gdje je – jesi pogodio – prepuni”, ja samouvjereno potvrđujem da je gotova (iako je nakon pucnja više nisam vidio, ali logično bi bilo da je pala) i pokazujem prstom smjer. Helikopter se spušta po divokozu i dovozi je na stijenu do nas. Evo – još sam pod dojmom.           Obišli smo, zatim restorane, šume, lovišta, farme jelenske divljači. Upoznali smo ljude, kulturu, običaje. Ne znam da li je to moj utisak ali vrlo jednostavni, praktični ljudi, rješavaju svakodnevne životne situacije, rješavaju probleme koji su bitni za njihovu lokalnu zajednicu i za pozitivno funkcioniranje njihove životne zajednice. “Dečki – morate znati jednu stvar – ili je bogat državni aparat ili je bogat narod”, s tim riječima smo se oprostili od našeg domaćina i odletjeli kući….  

Priča o dizajnu loga

            Dizajn loga predstavlja dvije šape kune s natpisom “WILDCRO” u podnožju loga. Sjedište tvrtke se nalazi u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske, nekadašnjem “Kraljevstvu Slavonskom”. Grb kraljevstva s kraja 15tog stoljeća sadržava: u modrom štitu dvije poprečne srebrne grede, koje predstavljaju rijeke Savu i Dravu. Između rijeka je crveno polje po kojemu lagano stupa kuna na desno. Iznad se nalazi šesterokraka zvijezda (oznaka boga Marta (Marsa)), kao simbol velikog junaštva slavonskih plemića. Lik kune se do tada nikada nije koristio na grbu, a bila je značajna za Slavoniju toga doba jer su sredstvo plaćanja upravo bile kože kune, a kasnije se naziv kuna preuzima za valutu plaćanja na području Republike Hrvatske.  Potvrdu da je na grbu upravo zvijezda boga Marsa te životinja kuna nalazimo u riječima kroničara “ a u gornjem polju je jedna zvijezda koju ćemo  nazvati Martovov (Marsovom) zvijezdom, zbog neprekidnih ratova što ih vodi spomenuta kraljevina Slavonija i njeni žitelji … u sredini se nalazi kuna – zvijerje divlje i ratoborno, kao što je i sam bog rata Mars”.

      Dizajn loga je spoj tradicije, kulture i legendi regije sjedišta tvrtke i porijekla vlasnika. Šape kune koje prema naprijed vode u svijet divljine.